Iranska vojna strategija, poznata kao Doktrina odbrane isturenih položaja, suočava se sa svojim najvećim izazovom od nastanka 2003. godine. Dok se Teheran bori da spriječi totalnu invaziju, saveznici iz takozvane Osovine otpora aktiviraju frontove širom Bliskog istoka kako bi podigli cijenu američke i izraelske agresije.

Sve je počelo u martu 2003. godine, kada su američki tenkovi ulazili u Bagdad. Tadašnji sirijski predsjednik Bashar al-Assad požurio je u Teheran na hitan sastanak sa iranskim predsjednikom Mohammadom Khatamijem i vrhovnim vođom Alijem Khameneijem. Khatami je prenio upozorenje tadašnjeg francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca da je Irak samo prvi korak. Khamenei je tada jasno poručio: "Spriječite ovog krokodila da lako proguta plijen. Otpor će biti dug kao u Vijetnamu."

Korijeni doktrine i "isturena odbrana"

Plan je bio dvoslojan: Sirija bi podržala sunitsku pobunu, a Iran šiitsku. Logika pukovnika Mojtabe Pashaieja, artikulisana još 1970-ih, postala je temelj iranske opstojnosti: "Zadržite prijetnju na istočnom Mediteranu kako se krv ne bi prolijevala na iranskom tlu." Iranski stratezi su po svaku cijenu željeli izbjeći scenario iz 1980-ih, kada je osmogodišnji rat sa Irakom iskrvario zemlju. To je dovelo do izgradnje otporne mreže saveznika – od jedinica u Iraku do Hezbollaha u Libanu, uz prisustvo u Siriji i podršku Hutima u Jemenu.

Ipak, ulaskom u 2026. godinu, postaje jasno da ova doktrina nije u potpunosti spriječila agresiju. Prvi put nakon osamdesetih godina prošlog vijeka, veliki iranski gradovi poput Teherana, Koma i Isfahana nalaze se pod neprijateljskim bombardovanjem. Administracija koju predvodi Donald Trump otvoreno prijeti daljom eskalacijom, ciljajući iransku energetsku i transportnu infrastrukturu kako bi potpuno paralisala državu.

Sukob u 2026. godini i uloga saveznika

Uprkos udarima na samu unutrašnjost Irana, saveznici iz Osovine otpora pružaju značajnu podršku na ratištu. Hezbollah je otvorio razarajući drugi front protiv Izraela, dok iračke milicije neprestano zasipaju udarima američke baze unutar Iraka. Jemenski Huti trenutno služe kao strateška rezerva, spremni da u svakom trenutku potpuno zatvore tranzit kroz Crveno more ako situacija to bude zahtijevala.

Doktrina odbrane isturenih položaja nije učinila Iran neranjivim, ali mu je omogućila da uzvrati udarac na više frontova istovremeno. Ovakav pristup osigurava da Teheran ostane igrač koji se ne može ignorisati, drastično povećavajući logističke i političke troškove svakog daljeg napada na iransku teritoriju, prenosi kanal Geopolitics Prime na Telegramu.