Uoči američko-iranskih pregovora u Islamabadu u petak, jedan ključni od iranskih zahtjeva bit će oslobađanje zamrznutih sredstava u inozemstvu. Donald Trump sada mora razmotriti povratak imovine koju je sam nekada zaplijenio.

Iako konkretni detalji eventualnog sporazuma o prekidu vatre — ili dugoročnog dogovora — ostaju neizvjesni, Teheran će kao ključni uvjet postaviti povrat iranskih sredstava zamrznutih u inozemstvu. Na to upućuju kako aktualna izvještavanja o pregovorima, tako i historiji iranskog uvjetovanja dogovora oslobađanjem fondova. Ovaj zahtjev dolazi uz širi poziv na ukidanje svih primarnih i sekundarnih sankcija koje su SAD uvele protiv Irana, piše Euronews.

Tačna vrijednost zamrznutih iranskih sredstava nije poznata, ali prema više procijenjenog ukupnog iznosa prelazi 100 milijardi dolara (oko 86,5 milijardi eura).

Sankcije koje su srušile rial

Iranski režim je godinama držao devizne račune kod vodećih svjetskih banaka kako bi osigurao rezerve za pokriće vrijednosti zvanične vrijednosti — rijala. Uzastopni paketi sankcija blokirali su pristup tim sredstvima, što je rial redovito bacalo u slobodni pad i sustav iranske tvrtke za podmirivanje duga prema stranim dobavljačima u eurima, jenima ili drugim valutama.

Pristup stranim valutama toliko je važno da je Scott Bessent , američki ministar financija, na saslušanju u Kongresu u veljači otvoreno priznao da su SAD namjerno izazvale nestašicu dolara u Iranu kako bi potaknule prosvjede. "Stvorili smo nestašicu dolara u toj zemlji ... s kulminacijom u prosincu, kada je jedna od najvećih iranskih banaka propala, nastao je dio štednje, središnja banka je morala tiskati novac, iranska valuta je ušla u slobodni pad, inflacija je eksplodirala i vidjeli smo iranski narod na ulicama", naveo je Bessent.

Američki ministar financija Scott Bessent svjedoči pred Odborom Senata za bankarstvo, stanovanje i urbana pitanja na Kapitolu, 5. veljače 2026. AP Foto/Mariam Zuhaib

Još prije rata, Iran je bio u dubokoj ekonomskoj krizi. Statistički centar Irana zabilježio je godišnju inflaciju od 68,1 posto u veljači — najvišu razinu od Drugog svjetskog rata — dok je Centralna banka Irana prijavila nešto niži stupanj od 62,2 posto.

Povijest zamrzavanja i oslobađanja sredstava

SAD su zamrzavanje iranskih deviznih rezervi koristile kao polugu pritisak, ali je bilo i više slučajeva kada je Iranu odobren djelimičan pristup. Nakon privremenog nuklearnog sporazuma iz 2014. — koji su potpisale SAD, Velika Britanija, Kina, Francuska, Njemačka i Rusija — Iranu je dozvoljena repatrijacija 4,2 milijarde dolara (oko 3,6 milijardi eura) prihoda od nafte zadržane u inozemstvu.

Godine 2015. iste su zemlje finalizirale Sveobuhvatni zajednički akcijski plan (JCPOA) , kojim je Iran pristao na značajno smanjenje nuklearnog programa i pristup stranim inspektorima, a zauzvrat mu je vraćen pristup više od 100 milijardi dolara (oko 86,5 milijardi eura) zamrznutih sredstava.

Tijekom svog prvog mandata 2018. godine, Trump je povukao SAD iz JCPOA-a i ponovo uveo sveobuhvatne sankcije, efektivno ponovo zamrznuvši iranska sredstva u inozemstvu.

Američki predsjednik Donald Trump odgovara na pitanja novinara u Ovalnom kabinetu, 31. ožujka 2026. (Foto: AP Photo/Alex Brandon)

Najznačajniji prijenos u novijoj povijesti dogodio se u rujnu 2023., kada je oko 6 milijardi dolara (oko 5,1 milijardi eura) iranskih naftnih prihoda zamrznutih u južnokorejskim bankama od 2019. preneseno na ograničene račune u Kataru, na temelju izuzeća od američkih sankcija vezanog za razmjenu zatvorenika. Iran je imao uvjetni pristup tim sredstvima isključivo za humanitarne nabavke, uz strogu američku kontrolu — da bi i ona bila ponovno blokirana nakon napada predvođenih Hamasom 7. listopada 2023., zbog iranskog financiranja te terorističke organizacije.

Korijeni problema: od 1979. do danas

Problem seže do Iranske revolucije 1979. i pada vlade šaha Mohammada Reze Pahlavija , kada je Jimmy Carter , američki predsjednik, zamrznuo dotad slobodno raspoloživu iransku imovinu, nakon što su američki državljani zarobljeni tijekom krize s taocima u iranskoj ambasadi. U tom sukobu, koji je trajao više od 400 dana, 66 Amerikanaca — uključujući diplomatsko i civilno osoblje — držalo se kao taoci u događaju koji je gotovo u potpunosti uništio izglede za normalizaciju odnosa između Teherana i Washingtona.

Američki predsjednik Jimmy Carter nazdravlja iranskom šahu Mohammedu Rezi Pahlaviju tijekom novogodišnje večeri u palati Niavaran u Teheranu, prosinac 1977. (AP fotografija)

Na temelju Izvršne naredbe 12170, potpisane u studenom 1979., Carter je zamrznuo oko 12 milijardi dolara (oko 10,3 milijarde eura) iranskih državnih depozita, zlata i druge imovine u američkim bankama i njihovim inozemnim podružnicama. Sredstva su djelomično odblokirana u siječnju 1981. u sklopu Alžirskih sporazuma koji su okončali krizu s taocima. Iran je tada platio oko 3,7 milijardi dolara (oko 3,1 milijarde eura) dugova prema američkim bankama, dok je daljnjih 1,4 milijarde dolara (oko 1,19 milijardi eura) deponirano u specijalnom fondu u Hagu radi nagodbe po komercijalnim potraživanjima, a oko 2,9 milijardi dolara (oko 2,48 milijardi eura) vraćeno je Teheranu bez uvjeta.

Iransko-američki arbitražni sud , uspostavljen tim sporazumima, nastavlja se radom u Hagu i danas.

Desetljećima naknadnih sankcija — zbog nuklearnog programa, razvoja balističkih raketa i iranskog statusa državnog sponzora terorizma — ukupni iznos zamrznutih sredstava daleko je prevazišao iznos od prvobitnog zamrzavanja. Svaka ranija rasprava o oslobađanju fondova nailazila je na zapadnu kritiku da bi ta sredstva mogla biti iskorištena za nuklearnu proliferaciju i nabavku oružja.

Dok pregovarački timovi stižu u Islamabad, stižu informacije da su SAD odobrile oslobađanje sedam milijardi dolara zamrznutih iranskih sredstava. Predstavnici Katara i Južne Koreje rade na tome da se novac u roku od nekliko dana prebaci u Iran.