U subotu, u dva sata ujutro, avion iranske delegacije, stari Airbus kompanije Meraj, sletio je u vojnu bazu Nur Khan u pakistanskom Rawalpindiju. Niz stepenice, na crveni tepih, sišli su Mohammad Ghalibaf, moćnik iz Teherana koji se 40 dana nije pojavljivao u javnosti, i glavni diplomat Abbas Araghchi, praćeni delegacijom od preko sedamdeset ljudi.

Dočekali su ih pakistanski ministar vanjskih poslova i potpredsjednik vlade Ishaq Dar, te najmoćniji čovjek Islamabada, general Asim Munir, u vojnoj uniformi. Sedam sati kasnije, na istu pistu sletio je Air Force Two s potpredsjednikom Sjedinjenih Država JD Vanceom, Witkoffom i Kushnerom. Doček je bio identičan, ali je general Munir ovaj put nosio civilno odijelo, izvijestila je italijanska dopisnica za La Repubblicu.

Historijski pregovori nakon 50 godina

Bio je to napet početak istorijskog dana za odnose Irana i Sjedinjenih Država, s pregovorima u Islamabadu između dvije zemlje koje diplomatske odnose nemaju gotovo 50 godina i koje su u posljednjih 12 mjeseci vodile dva rata, oba pokrenuta iz Washingtona. Dan je kulminirao direktnim sastankom i iscrpljujućim pregovorima.

Ghalibaf, Vance i general Munir satima su boravili u istoj prostoriji hotela Serena, luksuznog zdanja unutar strogo čuvane crvene zone Islamabada, odabranog za ovaj događaj. Tako visokih kontakata između dvije zemlje nije bilo još od 1979. godine. Ipak, to nije bilo dovoljno za premošćivanje jaza i obnovu povjerenja. Pregovori su zapeli na ključnoj tački: Hormuškom tjesnacu. Iranci su zahtijevali zadržavanje kontrole, dok su Amerikanci bili nepopustljivi u stavu da se taj plovni put mora ponovo otvoriti.

Od posredničke do "biryani" diplomatije

Tokom jutra, delegacije su se satima smjenjivale u rezidenciji premijera Sharifa – prvo iranska, zatim američka, pa opet iranska. Pakistanci su prikupljali zahtjeve i pretpostavke te razmjenjivali poruke između strana, vodeći takozvanu posredničku (shuttle) diplomatiju, koja u prošlosti nije donosila dobre rezultate.

Za to vrijeme, međunarodni mediji bili su izolovani u kongresnom centru Jinnah, manje od kilometra od hotela. Uskoro su procurile i prve informacije: Iranci traže primirje na svim bojištima i odmrzavanje imovine vrijedne šest milijardi dolara. Riječ je o sredstvima koja je Biden već obećao 2023. u sklopu razmjene zarobljenika, pod uslovom da se iskoriste za kupovinu hrane i lijekova, ali koja zbog događaja od 7. oktobra nikada nisu stigla u Teheran.

Činilo se da je pred stranama nepremostiv zid, ali u 15 sati dogodio se prvi preokret: faza indirektnih pregovora dala je dobre rezultate i direktan sastanak je mogao početi.

Vance i Ghalibaf su se sastali i rukovali. Proširila se i glasina da su delegacije podijelile radnu večeru, pa se nakon posredničke diplomatije prešlo na, kako je ovdje nazivaju, "biryani diplomatiju", prema tradicionalnom pakistanskom jelu od začinjene riže, mesa i povrća.

Načelni sporazum i iznenadna blokada

Pregovori su nastavljeni. Političkim vođama pridružili su se brojni tehnički timovi zaduženi za ekonomiju, nuklearna pitanja i sankcije. U iranskom timu bili su i tvrdolinijaši, bivši pripadnici Pasdarana, ali i Hemmati, kojeg je predsjednik Pezeshkian kao reformističkog kandidata prvo imenovao ministrom vanjskih poslova, a zatim guvernerom iranske centralne banke.

Široki konsenzus Teherana, uz prisustvo Vancea, doveo je do prvog rezultata: načelnog sporazuma o trajnom prekidu vatre i "regionalnoj sigurnosti", otkrio je pakistanski izvor. To podrazumijeva obustavu američkih i izraelskih napada na iranske saveznike, kao i iranskih raketnih napada na američke baze na Bliskom istoku i zaljevske saveznike.

Postignut je i načelni dogovor o "humanitarnoj obnovi", usmjerenoj na stanovništvo i civilnu infrastrukturu "na svim bojištima", odnosno u svim zemljama pogođenim sukobom. Bio je to neočekivan preokret koji je budio nadu u pozitivan ishod, ali optimizam je bio kratkog vijeka.

Sve staje zbog Hormuškog tjesnaca

Kasno navečer, dok su tehnički timovi već razmatrali nacrte sporazuma, zastoj oko Hormuškog tjesnaca pretvorio se u potpunu blokadu. Iranci su insistirali na izmjeni pomorskog poretka u Perzijskom zaljevu, dok su Washington i njegovi saveznici zahtijevali suprotno – slobodu plovidbe.

Prijedlog o zajedničkom iransko-američkom upravljanju kanalom nije zaživio. Uprkos tome, delegacije nisu napustile pregovarački sto. Pregovaralo se do kasno u noć, što je bio jasan znak da postoji volja za dogovorom. U međuvremenu, Pakistanci su održavali kontakte sa svim ostalim indirektno uključenim akterima: Saudijcima, Kinom, Egipćanima, Turcima i Emiratima, stvarajući zaštitni obruč oko diplomatije.

U jedan sat ujutro pregovori su još uvijek trajali. JD Vance, Steve Witkoff, Kushner, Araghchi i Ghalibaf bili su u hotelu Serena već više od devet sati, a razgovori su se nastavili duboko u noć.