Pognutu glavu mač ne siječe! Kakva je ta lika između ratnih zločinaca Daria Kordića i Nenada Stevandića?

Nikakva je oni su braća po “ djelu i zanimanju”, predstavnici jednog nakaznog kulta i vođe udruženog koljačkog poduhvata! Njihova životna filozofija je ista, svodi se na to da ratni zločin je jedini zanat u kojoj se i dalje trebaju poštovati njegovi rezultati, piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević, prenosi Ljudski.ba.

Da im je DNK po zločinu sličan ukazuje i današnji dan ! Oni bi i opet isto što su učinili 1992-1995!

Naime prva je subota u mjesecu, što znači da danas katolički fanatici mole krunicu na glavnom zagrebačkom trgu.

Klečavci se, između ostaloga, mole za "čednost u odijevanju", zabranu pobačaja i "duhovni autoritet muškaraca u obitelji". Među moliteljima je i Dario Kordić, ratni zločinac osuđen zbog pokolja u Ahmićima 1993. kada su snage HVO-a tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba ubile oko 120 bošnjačkih civila.

Dario Kordić ratni zločinac svojemerno je govoreći o onom što je radio u BiH tijekom rada, rekao da bi "sve ponovio" i da je "svaka sekunda vrijedila".

Sa druge strane mu pobratim Nenad Stevandić, istina još uvijek neosuđen za ratne zločine koji se odnosi na događaje iz 1992. godine u Kotor Varoši i Banjaluci prije svega zbog nerada Tužilaštva BiH, dijeli snimak iz perioda agresije na BiH sa istom uniformom iz te iste 1992 kad su zločini i počinjeni!

On poručuje: "Ono što sam tad rekao vrijedi i sada... Ja ću ponoviti to nije toliko bitno ni za Evropu ni za svijet nego za nas same, da znamo s kim imamo posla, da znamo ko protiv nas ratuje i na koji način ratuje i da mi u ovome ratu možemo samo pobijediti ili nestati.”

Dakle suma sumarum nema razlike između zločinaca ma kako se oni zvali. Braća po zanimanju se jako dobro razumiju. Ratni zločinci poput Kordića i Stevandića su propovijedali smrt na bojnom polju zarad nacije i nacionalnih interesa. Oni su danas živi i zdravi, imućni i na visokim društvenim položajima.

Ne prođe jedan jedini dan a da razne patriote, takozvani intelektualci i akademici, ne pozivaju u rat za Kosovo, pozivaju svoj narod da se žrtvuje za „svetu srpsku zemlju“. Svoje živote žrtvovati uvijek će neko drugi, obični ljudi prerađeni u topovsko meso!

Zločinci poput Stevandića i Kordića pozivaju u boj u ime otadžbine i domovine dok oni mirno nastavljaju graditi svoje karijere i vladati iz zlatnih dvoraca!

Zločinci nas uče da mrzimo i prihvatamo njihove kodekse ponašanja! Njihove riječi su otrov, zaraza koja se uvlači u ljudsku dušu i izobličava je do neprepoznatljivosti.

Stevandić nas uči kako je njegov narod najveća žrtva, da cio svijet mrzi Srbe i da ih niko ne razumije! Da je međunarodna zajednica protiv Srba, da se samo Srbima (ili Hrvatima) sudi u Hagu, da smo sa svih strana okruženi neprijateljima!

Cilj Kordićeve i Stevandićeve zločinačke ideologije je da izopači normalne ljudske vrijednosti svojstvene slobodnom čovjeku! Trude se iz petnih žila da kao predstavnici svog naroda, taj isti narod liše empatije, da ga spriječe da doživi svoju moralnu katarzu , da ga učini poštovaocima raznih zločinaca, da se govori o njima sa strahopoštovanjem.

Na nama je da se suprotstavimo ovoj moralno nakaznoj inverziji! To su najbolje shvatili i studenti Srbije jer ne žele da žive u društvu koje ih uči da je zločinac heroj, da je zlo dobro, da je ubistvo čin rodoljublja, da je laž jedina istina. Studenti su shvatili da su i oni postali žrtve ratnih zločinaca, piše Osmančević.

Zbog toga i moja reakcija na izjave ova dva ratna zločinca povazda žednih ljudske krvi, patnje i nesreće. NE u moje ime!