Inshirah Hajjaj je pokušavala spavati u svom šatoru u gradu Gazi, ignorirajući miša koji je trčkarao oko njenog jastuka, kada je veliki štakor počeo gristi njene nožne prste. Šezdesettrogodišnjakinja, koja pati od uznapredovalog dijabetesa zbog kojeg nema puno osjeta u ekstremitetima, u početku nije shvatila da ju je ugrizao.

Tek sljedećeg jutra njena snaha je primijetila ranu i bila je užasnuta.

- U tom trenutku sam mislila da mi je noga jednostavno udarila u nešto unutar šatora, a nisam to osjetila - rekla je Hajjaj za Middle East Eye.

- Ali u narednim danima, prsti na nogama su mi počeli oticati i plavjeti. Onda sam se počela buditi i otkrivati ​​nove rane.

Mjesecima se mnogi raseljeni Palestinci u Gazi bore sa sve većom najezdom glodara koja se širi kroz prenatrpana skloništa usred izraelskog genocida. 

Hajjaj je među onima koji su prisiljeni da se brane od glodara koji se roje oko šatora za raseljenike gotovo svake noći, ali kaže da nikada nije zamišljala da će doći do ovoga.

- Nikada nisam zamišljala da će mi pacovi pojesti stopala. Proždirali su mi tijelo dok sam spavala. Jeli su mi stopala svaki dan bez milosti - rekla je. 

Oko 1,5 miliona Palestinaca od 2,2 miliona stanovnika Gaze trenutno živi u improviziranim skloništima, uključujući i istrošene šatore, nakon dvije godine izraelskog bombardovanja koje je uništilo oko 80 posto domova u pojasu.

Zbog akutne nestašice sirovina i izraelske zabrane uvoza građevinskog materijala, raseljene porodice su bile prisiljene graditi osnovne sanitarne sisteme, uključujući latrine bez kanalizacijskih mreža i bačve zakopane u zemlju.

Stajaće otpadne vode u ovim uvjetima stvorile su plodno tlo za razmnožavanje glodara i insekata, ubrzavajući njihovo širenje po kampovima za raseljene osobe.

- Otišla sam u poljsku bolnicu u gradu Gazi, gdje me je doktor pregledao i rekao da mi je stopalo u ranoj fazi trovanja. Potvrdio je da su tragovi na mojim prstima posljedica ugriza pacova - rekla je Hajjaj.

- Koliko je bolno za hroničnog pacijenta s uznapredovalim dijabetesom da mu se pacovi noću hrane dijelovima tijela, a da to i ne primijetim.

S porastom broja ugriza i ogrebotina od pacova, ljekari u Pojasu Gaze upozorili su da bi oni mogli imati posljedice opasne po život, posebno s obzirom na ozbiljnu nestašicu antibiotika i medicinskih potrepština zbog izraelske opsade.

Za Hajjaj, rekla je, najveća patnja nije samo sama povreda, već i odsustvo bilo kakvog utočišta ili rješenja dok se suočava s budućnošću bez ikakve obnove na vidiku.

- Otpad okružuje naše šatore sa svih strana, a ruševine bombardiranih kuća su posvuda. Svaki dan vidimo desetine, čak i stotine miševa kako se šire kroz ruševine i ulaze u kampove - rekla je. 

- Sinoć sam otišla u kupatilo i ispred sebe zatekla velikog pacova. Bila sam prestravljena. Počela sam vikati dozivajući rođake da me spasu prije nego što izgubim svijest.

Tragovi zuba pacova

Hajjaj nije jedina u svojoj fizičkoj i psihičkoj traumi.

Stotine drugih su stigle u bolnice sa sličnim povredama, dok su se mnogi drugi očajnički okrenuli društvenim mrežama kako bi skrenuli pažnju na zarazu.

U području al-Maqousi na sjeverozapadu grada Gaze, Youssef al-Ustaz je proživio mučnu noć - ali žrtva je bio njegov sin Adam, star samo 28 dana.

Al-Ustaz se probudio usred noći uz prodorne krike svoje bebe. Koristeći baterijsku lampu svog mobilnog telefona, vidio je bebino lice prekriveno krvlju.

- Užas i šok su me pogodili. Odjednom sam pronašao lice svog malog djeteta obliveno krvlju, kako plače u neviđenoj boli - rekao je za Middle East Eye.

- Pretražio sam šator i pronašao velikog pacova kako se šulja ispod malog stola.

Nosio je sina i otrčao do najbliže bolnice Rantisi.

- Doktori su bili šokirani, posebno nakon što su očistili krv i vidjeli tragove zuba pacova na njegovom malom obrazu - rekao je.

Adam je među stotinama djece koja se liječe u bolnicama u Gazi od ujeda pacova, kao i od probavnih i respiratornih bolesti koje je pogoršala široko rasprostranjena zaraza.

- Ne znam koja je krivica ovog djeteta, što je rođeno u šatoru od istrošenog materijala i što je podložno napadima pacova - rekao je al-Ustaz.

- Više puta smo pokušavali kupiti otrov za pacove, ali on je izuzetno rijedak i preskup za raseljene porodice. Da nam kuća nije uništena, živjeli bismo u sigurnosti, bez da se moje dijete suočava sa stvorenjima koja mu svakodnevno prijete životu.

Njegova frustracija odražava razmjere uništenja koje su dokumentovale Ujedinjene nacije.

Jorge Moreira da Silva, izvršni direktor Ureda UN-a za projektne usluge (UNOPS), rekao je da je Gaza sada prekrivena s više od 60 miliona tona otpada, a očekuje se da će čišćenje trajati godinama.

Prema procjenama UN-a, svaka osoba u Gazi je efektivno okružena s oko 30 tona ruševina, što naglašava razmjere humanitarne krize.

Nedostatak resursa 

Dok se stanovnici suočavaju s ovom invazijom na svoja skloništa, općina Gaza i dalje svakodnevno prima hiljade pritužbi, ali tvrdi da je razmjere krize često paraliziraju.

- Uprkos našim naporima da riješimo problem glodara, kao što su djelimične intervencije u kanalizaciji i uklanjanje nasumičnih deponija smeća, ne možemo eliminirati problem pod trenutnim uslovima - rekao je za MEE Hosni Muhanna, glasnogovornik općine Gaza.

- Razmjere katastrofe daleko premašuju dostupne kapacitete - dodao je.

Muhanna je rekao da se kriza s glodarima ne može odvojiti od šireg razaranja uzrokovanog ratom.

- Rat je uništio infrastrukturu, posebno kanalizacijske mreže. Samo u gradu Gazi ostalo je preko 25 miliona tona ruševina, zajedno s 350.000 tona čvrstog otpada koji se nakuplja u stambenim naseljima - dodao je.

Zaraza je također privukla pažnju Ujedinjenih naroda.

Prošlog mjeseca, UNRWA - agencija UN-a za palestinske izbjeglice - potvrdila je širenje glodara na mjestima raseljavanja u svom najnovijem izvještaju o humanitarnoj krizi u Pojasu.

Dodaje se da postoji "hitna potreba za materijalima i hemikalijama za suzbijanje štetočina" kako bi se riješio problem.

Muhanna je rekao da općina također nije u mogućnosti provesti intervencije u potrebnom obimu zbog mnogih prepreka, među kojima su glavne zatvaranje prijelaza i izraelska ograničenja u vezi s materijalima. 

Dodao je da bi svaki smisleni odgovor zahtijevao mnogo više od otrova za pacove, uključujući gorivo, rezervne dijelove i tešku mašineriju potrebnu za čišćenje miliona tona ruševina i otpada.

Nazad u svom šatoru, Hajjaj se boji da će iskustvo koje je doživjela ostaviti trajan trag.

- Nakon što mi je pacov izgrizao nožne prste, mislim da više nikada neću moći mirno spavati - rekla je.