Rat u Ukrajini pokazao je koliko se brzo mijenja tehnologija dronova, ali i koliko sporo na to reagiraju države. Dok se na bojištu novi modeli razvijaju u svega nekoliko mjeseci, europske vojske i dalje nabavljaju sustave koji su već pri isporuci zastarjeli.

Uslijed rata u Ukrajini dronovi su se iz nišne tehnologije prometnuli u ključan alat modernog ratovanja. Usto su razotkrili ozbiljan problem, a to je da države više ne uspijevaju pratiti tu tehnologiju. Prije ruske invazije nijedna europska vojska nije raspolagala s više od 2000 dronova dok ih danas Ukrajina i Rusija ukupno troše i do sedam milijuna godišnje.

Ukrajina je udvostručila proizvodnju dronova s 2,2 milijuna u 2024. na 4,5 milijuna u 2025. godini. No količina je tek dio priče jer oni zastarijevaju čim siđu s proizvodne trake. 'Dronovi se razvijaju svakih tri do šest mjeseci', upozorava Nikolaus Lang iz Boston Consulting Groupa. 'To znači da je iznimno teško kupovati milijune sustava koji će već za godinu dana biti zastarjeli.'

Time se stvara paradoks s kojim se obrambeni sustavi još nisu naučili nositi, a to je da je u trenutku potpisa ugovora tehnologija na koju se on odnosi već korak iza, piše Euronews. Primjeri iz prakse to potvrđuju. U Ukrajini su razvojni ciklusi skraćeni s nekoliko mjeseci na nekoliko tjedana, a povratne informacije s bojišta gotovo se u stvarnom vremenu ugrađuju u nove generacije dronova.

Zemlje poput Finske otkrivaju koliko brzo softver, komunikacije, navigacija i tehnologije za suzbijanje ometanja mogu postati strateški korisni.

Rat je tako stvorio stalnu 'igru mačke i miša'. Ono što je jučer bila inovacija danas je standard: dronovi s optičkim vlaknima bili su novost 2024., no već 2025. godine Rusija je proizvodila 6000 jedinica mjesečno. Tempo razvoja toliko je brz da ga tradicionalni vojni sustavi nabave jednostavno ne mogu pratiti.

Europa istražuje, SAD isporučuje

Tu se otvara ključna slabost Europe. Iako europske zemlje prednjače u znanstvenim istraživanjima, taj se napredak sporo pretvara u konkretne vojne sustave. 'Europa je jaka u istraživanju, a SAD u primjeni', kaže Lang.

Razlika je vidljiva i u ulaganjima. Sjedinjene Države u posljednjem su desetljeću uložile oko 70 milijardi dolara rizičnog kapitala u obrambene tehnologije, a Europa je ostala na oko sedam milijardi. Stoga se Stari kontinent suočava s takozvanim tehnološkim jazom.

Pentagon je još 2025. predstavio niz prototipova dronova razvijenih u prosjeku za 18 mjeseci, a taj proces u Europi često traje i do šest godina.

Problem predstavlja i struktura europskog tržišta obrane. Dok SAD ima jedinstveno tržište vrijedno više od 900 milijardi dolara, europski proračuni – ukupno oko 450 milijardi – raspoređeni su na desetke nacionalnih sustava nabave, stoga se oko 80 posto nabave te 90 posto istraživanja i razvoja i dalje odvija na nacionalnoj razini. Rezultat su dupliciranje projekata, fragmentacija i nedostatak razmjera potrebnog za brzu primjenu novih tehnologija.

Europska obrambena industrija često ovisi o komponentama iz Kine, a to otvara pitanje sigurnosti opskrbnih lanaca.

Stručnjaci smatraju da Europa može razviti svoju, neovisnu obrambenu tehnološku bazu, ali to se, kaže, neće tako brzo dogoditi, već tek za pet do deset godina, procjenjuju. U međuvremenu NATO pokreće inicijative za razvoj dronova, umjetne inteligencije i otpornijih komunikacijskih sustava.

Ključni izazov bit će ubrzati prijenos inovacija iz laboratorija na bojište i prihvatiti to da u svijetu dronova savršenstvo često znači kašnjenje. 'Ukrajina inovira brzinom rata dok Europa i dalje funkcionira brzinom mira', zaključuje Lang.