Dok se u javnosti govori o primirju i mogućim pregovorima, iza kulisa se, kako tvrde pojedini vojni analitičari, odvija potpuno drugačiji proces. Prekid vatre, koji se često predstavlja kao znak smirivanja situacije, mogao bi zapravo biti samo kratko zatišje pred znatno ozbiljniji razvoj događaja, prenosi Webtribune.rs.

Upravo tu tezu iznosi penzionisani potpukovnik američke vojske Daniel Davis, upozoravajući da SAD ne usporavaju, već ubrzavaju pripreme za potencijalnu veliku operaciju protiv Irana. Njegove procjene idu dalje od uobičajenih političkih izjava. Kako navodi, postoje konkretni, fizički pokazatelji da se američko vojno prisustvo na Bliskom istoku intenzivno povećava, uprkos narativu o mirnom rješenju.

"Zatišje pred veliku oluju"

„Prekid vatre može biti samo zatišje pred veliku oluju“, poručuje Davis, uz ocjenu da se priprema široka i koncentrisana kampanja bombardovanja. U tom kontekstu, on ne govori o ograničenim akcijama, već o nečemu što opisuje kao „zaista masovno“.

Ovakva procjena dobija dodatnu težinu kada se uporedi sa podacima o raspoređenim snagama. Prema informacijama Centralne komande SAD (CENTCOM), u regionu se trenutno nalazi više od 50.000 američkih vojnika.

Među njima su i specijalizovane jedinice:

• Oko 2.500 marinaca iz 11. ekspedicionih snaga;

• Više od 1.200 vojnika iz 82. vazdušno-desantne divizije;

• Pripadnici elitnih Delta snaga i 75. rendžerskog puka.

To nije sastav koji se šalje bez jasne namjere.

Kupovina vremena za kopnenu operaciju?

Upravo to kontinuirano gomilanje trupa, kako navode i ruski sigurnosni izvori, ukazuje na to da bi pregovori mogli imati i drugačiju funkciju – kupovinu vremena za pripremu kopnene operacije. Ova tvrdnja dolazi iz ruskog Vijeća sigurnosti, koje upozorava da se diplomatski procesi mogu koristiti kao paravan za vojnu pripremu. Ako se uzme u obzir da se dodatna pojačanja očekuju upravo oko isteka dvosedmičnog primirja, slika postaje još složenija.

Davis ide korak dalje u tumačenju moguće strategije. Po njegovom mišljenju, cilj potencijalnog velikog udara bio bi da se Iran primora na ustupke koje, kako kaže, nije bio spreman napraviti tokom prvih šest sedmica sukoba.

Drugim riječima, riječ je o pokušaju da se kroz naglu i snažnu eskalaciju postigne politički rezultat koji do sada nije ostvaren. U tom okviru, direktno se spominju zahtjevi Donalda Trumpa, što dodatno ukazuje na političku dimenziju čitavog procesa.

Zaključak

Istovremeno, razlika između javnih izjava i realnog rasporeda snaga otvara pitanje koliko je situacija zaista pod kontrolom. Ako se posmatra samo površinski, čini se da postoji prostor za pregovore. Ali kada se pogledaju brojke, raspored jedinica i tempo njihovog pristizanja, stiče se utisak da se region nalazi u fazi intenzivne pripreme za scenario koji bi mogao promijeniti odnos snaga.

U takvom okruženju, čak i kratkotrajni prekid vatre dobija drugačije značenje. Više ne djeluje kao kraj jedne faze, već kao pauza između dvije znatno ozbiljnije. Pitanje koje ostaje da visi u vazduhu jeste da li se zaista radi o pokušaju pritiska ili o uvodu u događaje koji bi mogli imati daleko šire posljedice nego što se trenutno javno priznaje.