U jeku rastućih tenzija na Bliskom istoku, pitanje sigurnosti Hormuškog tjesnaca postalo je ključna tačka svjetske stabilnosti. Dok Iran tvrdi da je postavio podvodne mine kako bi obeshrabrio nezavisni saobraćaj, međunarodna zajednica traži načine da osigura ovaj vitalni plovni put.

Njemački kancelar Friedrich Merz izjavio je u petak da je njegova zemlja spremna osigurati brodove za čišćenje mina i pomorsko izviđanje. On je naglasio da je Njemačka izuzetno vješta u ovim operacijama, ali da bi za bilo kakvu intervenciju bila potrebna "čvrsta pravna osnova". Iako je iranski diplomata Abbas Araghchi nakratko proglasio tjesnac "potpuno otvorenim", Teheran je ubrzo povukao tu odluku, ostavljajući brodarstvo u stanju visoke pripravnosti, piše Deutsche Welle.

Čamci za lov na mine poput ovog dugo su morali prolaziti ravno preko zaraženog područja da bi otkrili mine ispod. Slika: FILIP SINGER/EPA-EFE

Kako funkcionišu morske mine?

Pomorske mine su relativno jeftine, ali izuzetno opasne podvodne eksplozivne naprave. Stručnjaci poput Johannesa Petersa s Instituta za sigurnosnu politiku Univerziteta u Kielu objašnjavaju da postoje tri osnovne vrste:

• Plutajuće mine koje se slobodno kreću na površini ili tik ispod nje.

• Usidrene mine koje lebde ispod površine, pričvršćene za morsko dno.

• Dinske mine koje leže direktno na dnu mora.

Moderne mine su daleko naprednije od onih iz Drugog svjetskog rata. One više ne zahtijevaju direktan fizički kontakt, već se mogu aktivirati putem magnetskih efekata, podvodnih zvučnih valova ili promjena pritiska koje uzrokuju brodovi u prolazu. Zahvaljujući akustičnim profilima, podmornice mogu programirati mine tako da napadaju samo neprijateljska plovila, dok prijateljski brodovi prolaze bez smetnji.

Podvodni dron Greyshark njemačke kompanije Euroatlas. Foto: Euroatlas

Lov na mine uz pomoć dronova

Čišćenje mina je dugotrajan i opasan proces koji uključuje "lov" (lociranje) i "čišćenje" (uklanjanje ili uništavanje). Kapetan fregate Andreas iz njemačke mornarice ističe da se danas sve više koriste autonomni sistemi. Korištenje dronova znači da posade od 40 ljudi više ne moraju direktno rizikovati živote prolazeći sonarom preko sumnjivih područja.

Ipak, trenutni dronovi imaju ograničen kapacitet baterija, što otežava njihovu primjenu u osjetljivim zonama poput Hormuškog tjesnaca, gdje su iranski obalni sistemi dugog dometa stalna prijetnja. Rješenje bi mogli ponuditi novi modeli poput drona Greyshark, kompanije Euroatlas iz Bremena. Očekuje se da će serijska proizvodnja modela s gorivim ćelijama, koji mogu operisati sedmicama, početi do kraja 2026. godine.

Ova tehnologija omogućila bi izviđanje sa sigurne udaljenosti bez direktne eskalacije sukoba. Ipak, iskustva iz Crnog mora, gdje ukrajinski timovi i dalje pronalaze mine iz svjetskih ratova, upozoravaju da bi potpuno uklanjanje prijetnje u Hormužu moglo potrajati decenijama.