Kako bi pomogao svojoj porodici pripremiti večeru, 14-godišnji Anas al-Sayed jedne je večeri izašao u sjevernu Gazu skupljati drva za ogrjev.

Nakon što je stigao do područja blizu mjesta gdje su bile stacionirane izraelske snage, palestinski dječak je nestao.

Oko 10 mjeseci kasnije, njegova porodica još uvijek ne zna gdje se nalazi.

„Oko 16 sati 24. juna 2025., Anas je napustio oštećenu kuću u kojoj smo se sklonili u izbjegličkom kampu Shati na sjeverozapadu grada Gaze kako bi donio drva za ogrjev“, rekla je njegova majka Naima al-Sayed za Middle East Eye. „Nikada se nije vratio.“

Rekla je da je otišao sa svojim rođakom, kojemu je također trebalo drvo za ogrjev za porodicu. Nekoliko sati kasnije, dječak se vratio sam.

„Oko 22 sata, moj nećak se vratio i rekao da ne zna gdje je moj sin“, rekla je.

Dok su skupljali drva za ogrjev, izraelska artiljerija je otvorila vatru direktno na dvojicu dječaka, koji su pobjegli u suprotnim smjerovima.

„Moj dvanaestogodišnji nećak trčao je prema moru (zapadno), a moj sin prema istoku (bliže izraelskim snagama)“, dodala je Naima.

„Moj nećak se sakrio iza stijena i dozivao ga, ali nije bilo odgovora. Na kraju se vratio bez njega.“

Dok je pala noć, a Anas se još nije vratio, njegov otac je krenuo u potragu za njim. No, kada je stigao do područja, izraelski kvadkopter koji se pojavio iznad njega i otvorio vatru u tom području prisilio ga je da se vrati.

„Vratio se i rekao mi da je preopasno“, rekla je. „Nisam spavala te noći. Brojala sam minute do izlaska sunca.“

U zoru je izašla sama.

„Hodala sam satima, pitajući svakoga koga sam srela o svom sinu“, prisjetila se 49-godišnja majka.  

„Neki su mi rekli da je možda pritvoren, a drugi da je možda ubijen. Tog dana smo tri puta posjetili bolnicu al-Shifa kako bismo provjerili jesu li primili njegovo tijelo, ali ga nismo pronašli. Kao da je nestao.“

Očajnička potraga 

Anasova priča nije ni približno izolirana. 

Tinejdžer je jedno od oko 2900 palestinske djece koja su nestala u ratom razorenoj enklavi od početka izraelskog genocida u oktobru 2023., prema Palestinskom centru za nestale i prisilno nestale (PCMFD).

Deset mjeseci nakon njegovog nestanka, porodica je kontaktirala nekoliko međunarodnih organizacija, uključujući Međunarodni odbor Crvenog križa (MKCK), ali niko im nije uspio pomoći u utvrđivanju njegovog boravišta.

„Počeli smo provjeravati popise puštenih pritvorenika kako bismo vidjeli je li moj sin među njima“, rekla je Naima. „Prvo gledam dob. Tražim 15, jer bi sada već napunio 15 godina.“ 

„Kad ga ne pronađemo, pokušavamo se sastati sa svakim ko je pušten. Pokazujemo im njegovu sliku i pitamo ih jesu li ga vidjeli. Ali niko ništa nije potvrdio.“

Prema procjenama PCMFD-a, od 2900 nestale djece u Gazi, vjeruje se da je oko 2700 ubijeno, a njihova tijela su još uvijek pod ruševinama. 

Tragovi još 200 nestali su u raznim dijelovima Stripa.

"Ta je djeca ili bila zatočena i prisilno nestala od strane izraelske vojske u nekom trenutku tokom rata ili su bila meta napada i ubijena na način da su njihovi posmrtni ostaci izgubljeni u opasnim područjima, uključujući mjesta za distribuciju pomoći i područja pod izraelskom vojnom kontrolom“, rekla je za MEE Mona Abunada, koordinatorica za medije u PCMFD-u.

„Problem je što ih ne možemo navesti među ubijenima ili zatočenima. Njihova sudbina ostaje nepoznata, a neke porodice su nam rekle da bi prihvatile bilo kakav odgovor, čak i ako im djeca budu ubijena. Ne mogu živjeti s ovom neizvjesnošću.“

Informacijska "crna rupa"

Sveukupno, oko 8000 Palestinaca nestalo je širom Pojasa Gaze od 2023. godine.

Od početka kopnene invazije u oktobru te godine, izraelska vojska pritvorila je hiljade Palestinaca iz njihovih domova, na kontrolnim tačkama koje je uspostavila i u područjima u blizini mjesta gdje su raspoređene njihove snage.

Izraelske vlasti i dalje uskraćuju informacije o zatočenicima, uključujući djecu, te su odbile zahtjeve MKCK-a za detalje o tome gdje se nalaze pritvorenici.

Patrick Griffiths, glasnogovornik MKCK-a u Izraelu i na okupiranim palestinskim teritorijima, rekao je da organizacija nema pristup izraelskim pritvorskim centrima od oktobra 2023. i da nije obaviještena o pritvorenima.

„To znači da je to u biti crna rupa u onome što znamo i u informacijama koje možemo olakšati dijeljenje s obiteljima koje traže voljene osobe“, rekao je Griffiths za MEE. 

„Još jedno glavno ograničenje u pogledu informacija koje bismo mogli podijeliti s porodicama jest, posebno u Gazi, […] da su njihovi voljeni ubijeni.“

Griffiths je objasnio da se hiljade tijela nalaze ispod ruševina Gaze, dok je proces uklanjanja ruševina i dalje vrlo ograničen.

„Ne postoje materijalna sredstva za to. Postoji samo jedan ili dva buldožera u funkciji za čišćenje ruševina u dijelu Gaze gdje ljudi mogu živjeti, ali i zato što je taj posao nevjerovatno opasan, vrlo ga je teško obaviti“, dodao je.

„Znamo da su ruševine širom Gaze također pune eksplozivnih sredstava, što rad na čišćenju ruševina kako bi se pokušali pronaći oni koji su možda poginuli čini nevjerojatno opasnim i nevjerovatno sporim.“

Naima al-Sayed gleda fotografije svog nestalog djeteta, Anasa al-Sayeda, u svom šatoru u Khan Younisu u Pojasu Gaze (Foto: MEE/Mohammed al-Sammari)

Međutim, za Anasovu porodicu, neizvjesnost je svoj vlastiti oblik patnje.

„Volio bih da znamo je li mrtav ili živ, samo da znamo tražimo li zatočeno dijete ili tijelo“, rekao je Naima.

„Ne znam je li u zatvoru, gladan, mučen ili nesaan, ili mu je tijelo istrunulo.“

Kad su bili prisiljeni pobjeći iz Gaze prema jugu, Naima je sa sobom u plastičnoj vrećici ponijela Anasovu odjeću.

Danas ih drži blizu mjesta gdje spava u njihovom improviziranom šatoru u Khan Younisu, na jugu Pojasa Gaze.

„Osjećam se kao da ludim. Stalno radim stvari koje su neshvatljive. Bol koju osjećam je nepodnošljiva.“