Mnogi vozači misle da imaju vremena usporiti čim ugledaju radar ili kameru za brzinu. Međutim, stvarnost je drugačija,– moderni uređaji mogu zabilježiti prebrzu vožnju i mnogo prije nego što ih vozač primijeti.

Kada vozač ugleda kameru ili policijski radar, gotovo uvijek instinktivno skida nogu s gasa. Problem je što u mnogim slučajevima to dolazi prekasno.

Domet radara za mjerenje brzine znatno varira u zavisnosti od uređaja, a kod nekih sistema mjerenje može početi i stotinama metara prije same kamere. U pojedinim slučajevima brzina se može zabilježiti i na udaljenosti do 1000 metara od mjesta gdje je uređaj postavljen.

Različiti tipovi radara:

• stariji modeli mjere brzinu na 10 do 40 metara
• drugi rade na udaljenosti do 100 metara
• napredni laserski uređaji “hvataju” vozila na 30 do 500 metara
• najmoderniji sistemi dosežu i do 1000 metara

Drugim riječima, raspon je veoma velik, zbog čega vozači često pogrešno procjenjuju situaciju.

Laserski uređaji koje policija često koristi ručno imaju mogućnost da ciljaju tačno određeno vozilo, čak i u gužvi. To znači da mogu pratiti baš vaš automobil, i to vrlo brzo nakon što uđe u domet uređaja.

Fiksne kamere također ne snimaju cijelu dionicu ceste, već određeni segment gdje precizno očitavaju brzinu i registarske oznake.

Najveći problem je percepcija, većina ljudi misli da radar počinje mjeriti tek kada ga vide. U stvarnosti, mjerenje se često događa mnogo ranije, ponekad i nekoliko stotina metara prije.

Zbog toga naglo kočenje ispred kamere najčešće ne pomaže, jer je prekršaj već ranije zabilježen.