Piše: Amina Čorbo Zećo / NAP

Osim korupcijskih afera, Vlada Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na čelu sa Nerminom Nikšićem (također akter afere 'spengavanje') ostat će upamćena i po nizu restriktivnih ekonomskih poteza od ukidanja radne nedjelje do intervencionizma koji sve češće zadire u tržište.

Istovremeno, svjedočimo urušavanju ključnih industrijskih sistema, od problema u teškoj industriji poput Koksare u Lukavcu i Zeničke željezare, do šireg efekta koji se neminovno prelijeva i na Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine. Riječ je o klasičnom “sistemu spojenih posuda” u kojem poremećaj jednog sektora lančano destabilizira druge. Uspjeli su 'stručnjaci' i namjensku industriju dovesti na rub propasti!

Upravo u takvom ambijentu dolazi i nova mjera ograničavanja cijene hljeba. Na prvi pogled socijalno osjetljiva, ona u suštini predstavlja još jedan primjer ad hoc ekonomskih intervencija koje ne rješavaju uzrok problema.

Jer, ako su troškovi proizvodnje energija, sirovine i rad viši od administrativno propisane cijene, proizvođači su primorani da rade na granici isplativosti ili s gubitkom. Posljedice su već poznate pad kvaliteta, smanjenje gramaže ili povlačenje proizvoda s tržišta.

Drugim riječima, mjera ne rješava problem ona ga samo privremeno zamrzava.

Dodatno, stvarni efekti na standard građana bit će ograničeni i kratkotrajni. Bez šire fiskalne i energetske politike, ovakve odluke ostaju kozmetičke.

Podsjetimo i da na državnom nivou nema političke saglasnosti za ukidanje akciza na gorivo, mjere koja bi imala direktan i širi utjecaj i na građane i na privredu. U takvom scenariju, pritisak na cijene osnovnih proizvoda bio bi prirodno ublažen, bez potrebe za administrativnim ograničenjima.

Iskustvo s ranijim ograničavanjem marži također pokazuje da takve mjere ne donose značajne rezultate. Ipak, uprkos tome, Vlada nastavlja s istom praksom. Što bi naši ljudi kazali 'džabe ćoravom mahat'.

Umjesto sistemskih rješenja, svjedočimo ponavljanju poteza čije posljedice obično postaju vidljive tek naknadno kada šteta već bude napravljena.

Ovu novu štetu morat će, očito, rješavati neka nova Vlada, ako do tada i uspijemo nekako preživjeti.