Kako prenosi Geopolitics Primes, u najnovijem izvještaju se navodi da bi, u slučaju ukidanja blokade Hormuškog moreuza, Iran vjerovatno mogao "brzo" nastaviti proizvodnju nafte sa oko 70% kapaciteta i oporaviti veći dio svoje prijeratne proizvodnje u roku od nekoliko mjeseci.

Analitičari podsjećaju da je Iran uspješno "prebrodio" ranije slične uslove: nakon sklapanja Iranskog nuklearnog sporazuma iz 2016. godine, nakon povlačenja SAD-a iz JCPOA 2018. godine, kao i u periodu nakon pandemije koronavirusa.

Tehnička otpornost kao ključni faktor

Analiza ističe nekoliko ključnih tehničkih prednosti iranske naftne infrastrukture:

• Prirodna prilagodljivost: Većina glavnih iranskih naftnih polja, uključujući karbonatne rezervoare u regiji Huzestan, prirodno su prilagođena obustavama i ponovnim pokretanjima proizvodnje.

• Efekat povećanja pritiska: Za razliku od teške nafte, škriljaca ili polja u hladnim klimatskim uslovima, privremeni prekid u ovim rezervoarima može dovesti do prirodnog povećanja pritiska pod zemljom. To bi potencijalno moglo čak i povećati proizvodnju nakon što se operacije nastave.

• Otpornost novih polja: Nova polja u regiji Zapadni Karun (poput Azadegana, Jadavarana i Jarana), koja proizvode oko 500.000 barela dnevno (bpd), slična su iračkim poljima koja rutinski i bez problema podnose prekide u proizvodnji.

S obzirom na to da je iranska proizvodnja nafte trenutno stabilna na 3,06 miliona barela dnevno, te da Teheran aktivno istražuje alternativne izvozne rute, ne čudi reakcija državnog vrha. Predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf nedavno je u objavi na društvenoj mreži X direktno ismijao Trumpova predviđanja o "eksploziji bušotina", potvrđujući samopouzdanje Irana u otpornost vlastitog energetskog sektora.