"Nazadovanje", "pritisak", "politički utjecaj na uređivačku politiku" — tako brojni međunarodni izvještaji opisuju stanje medija u Srbiji. Dok prostor za neovisno novinarstvo sve više sužava, vladini propagandni alati postaju sve sofisticiraniji i sveobuhvatniji, a novinari i medijski analitičari upozoravaju da se situacija bliži točki bez povratka.

Sustavno preuzimanje medijskog prostora od 2012. godine

"Glavni cilj Srpske napredne stranke (SNS) nakon dolaska na vlast 2012. godine bio je staviti cjelokupnu medijsku scenu pod čvrstu kontrolu. I to su učinili veoma sustavno", izjavio je za DW novinar i medijski analitičar Nedim Sejdinović. Model je bio jednostavan: mediji koji su bili voljni surađivati s vlastima dobivali su financijsku i institucionalnu podršku, dok su oni koji su odbili suočeni s ekonomskom i političkom izolacijom.

Hiljade Srba okupilo se ispred zgrada javnog emitera Srbije RTS u Beogradu u januaru 2025. godine kako bi zahtijevali objektivno izvještavanje. Slika: Filip Stevanović/Anadolu/picture alliance

Jedan od prvih koraka bilo je preuzimanje pokrajinskog javnog radija i televizije u Vojvodini, gdje je nakon dolaska SNS-a na vlast u regiji zamijenjen cjelokupni menadžment zajedno s urednicima i voditeljima informativnih programa. "Ali jedan od najvažnijih elemenata tog medijskog inženjeringa bila je kupovina medija, posebno na lokalnom nivou, od strane osoba koje su dio vladajuće elite — poput porodice ministra Bratislava Gašića ili tajkuna poput Radojice Milosavljevića", kazao je Sejdinović. "Rezultat je da je oko 90% medija direktno ili indirektno povezano s režimom predsjednika Aleksandra Vučića", dodao je.

Ti mediji održavaju se javnim novcem koji se usmjerava putem nekoliko paralelnih kanala, što su potvrdili brojni nadzorni izvještaji. Prvi kanal je projektno sufinanciranje — javna sredstva dodjeljuju se medijima putem javnih poziva za sadržaje koji služe javnom interesu. Prema analizama BIRN-a i Centra za održive zajednice, u proteklom desetljeću za te namjene potrošeno je oko 120 miliona eura (oko 140 miliona dolara) na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini, pri čemu je većina sredstava usmjerena upravo prema medijima koji otvoreno podržavaju vlast. Drugi, daleko veći i manje transparentan kanal je državno oglašavanje, koje je prema analizama također uglavnom usmjereno prema istim provladinim medijima. Treći oblik pritiska dolazi s tržišta: "Stvorena je atmosfera u kojoj čak i velika privatna poduzeća izbjegavaju oglašavanje u neovisnim medijima, kako ne bi narušila odnos s vlastima — a u dereguiranom političkom i ekonomskom okruženju, to je neophodna pretpostavka za poslovanje", kazao je Sejdinović.

Predsjednik Aleksandar Vučić je stalna prisutnost na televiziji: Njegovi obraćaji se prenose uživo, prekidajući redovne TV i radio programe. Slika: N. Rujević/DW

Od lojalista do "super-lojalista"

U takvom sistemu granica između novinarstva i propagande gotovo je izbrisana. Kritički glasovi se delegitimiziraju i demoniziraju, skandali se izvještavaju bez konteksta i isključivo kroz prizmu vladajućih, dok je javni prostor zasićen prisutnošću predsjednika Vučića. Njegovi nastupi često se emituju uživo, prekidajući redovne TV i radio programe, a stranački skupovi prikazuju se istodobno na nacionalnim, regionalnim i lokalnim televizijskim kanalima. Gledatelji koji mijenjaju programe često nailaze na isti sadržaj: isto lice, ista poruka.

Razmjere kontrole bile su vidljive i tokom predsjedničke kampanje 2017. godine, kada su gotovo sve dnevne novine na naslovnici objavile oglase za tadašnjeg premijera Vučića — što je bio presedan bez presedana u modernoj srpskoj političkoj historiji. Opozicija se rijetko pojavljuje u redovnom izvještavanju, a glasovi neslaganja često se etiketiraju kao "izdajnici", "strani plaćenici" ili "neprijatelji države".

Sejdinović upozorava da s produbljivanjem političke krize — posebno nakon niza prosvjednih valova u proteklih 18 mjeseci — kontrola nad medijima ulazi u novu fazu. "SNS lojalisti sada se zamjenjuju 'super-lojalastima'", objasnio je. Dok su se neki provladini mediji ranije ograničavali na pozitivno izvještavanje o vlasti i ignoriranje kritičkih glasova, to više očito nije dovoljno. "Sada je cilj pretvoriti sve medije u vrstu primitivnog političkog oružja koje će širiti najočiglednije laži, klevetati ljude, koristiti grub jezik i stvarati atmosferu dubokih političkih podjela u društvu", kazao je.

Tokom predsjedničke kampanje 2017. godine, gotovo sve dnevne novine su na naslovnim stranicama objavljivale oglase za tadašnjeg premijera Aleksandara Vučića. (Foto: Sanja Kljajic)

78 novih medija za samo nekoliko mjeseci — i pad na 104. mjesto u svijetu

Taj trend odražava se i u brzom nicanju novih medijskih glasila. Asocijacija nezavisnih elektronskih medija (ANEM) u Srbiji zabilježila je registraciju 78 novih medija samo od početka 2026. godine. "Ovo je širenje medijske mašinerije za širenje vladine propagande", kazao je Bojan Cvejić iz ANEM-a za DW. "Njihovi tekstovi su nepotpisani i gotovo identični, što ih čini više nalik pamfletima nego novinarskom sadržaju — koriste se za kampanje protiv kritičara vlasti", dodao je.

Prema najnovijem indeksu slobode štampe organizacije Reporteri bez granica, Srbija je pala na 104. mjesto i sada je svrstana među zemlje s "teškom situacijom" za slobodu medija. Izvještaj naglašava da ukupno okruženje za novinare u Srbiji nastavlja pogoršavati — uz sve veći politički pritisak, ograničen medijski pluralizam i sve teže uvjete za neovisno izvještavanje.

Vučić se očekuje uskoro raspisati parlamentarne izbore, a spekulira se da bi glasanje moglo biti održano negdje između juna i kraja godine. Sejdinović upozorio je da bi se situacija mogla dodatno pogoršati, s mogućom idućom fazom koja uključuje pojačan pritisak na digitalnu sferu — prateći obrasce uočene u drugim autoritarnim sistemima. "Problem slobode medija u Srbiji je politički problem", kazao je. "Teško ga je riješiti bez promjene vlade, jer ova vlada, po svojoj samoj prirodi, u suštini je protivnik profesionalnog novinarstva."