Švicarac Jonas Lauwiner, koji se proglasio ‘kraljem Švicarske’, izazvao je pažnju i reakcije vlasti nakon što je koristeći zakonsku prazninu besplatno preuzeo više od stotinu parcela diljem zemlje i izgradio vlastito ‘carstvo’.

Krunidba ‘kralja Švicarske’ bila je svečan događaj. Zbor je pjevao dok je Jonas Lauwiner, tada 24-godišnjak, klečao ozbiljna izraza lica i čekao da mu se na glavu stavi kruna ukrašena crvenim i plavim draguljima.

U švicarskoj saveznoj republici komentatori su ceremoniju u crkvi Nydegg u Bernu odbacili kao šalu. Švicarska nikada nije imala monarhiju, pa je Lauwiner, sin Švicarca i Marokanke, nakon što se 2019. sam okrunio, smatran bezopasnim ekscentrikom.

No ‘kralj Jonas’, kako sam sebe naziva, počeo je zabrinjavati vlasti zbog svog ‘osvajanja teritorija’ unutar konfederacije, piše The Times.

Usred optužbi da je postao željan moći, vlasti u pojedinim dijelovima zemlje pokušavaju ograničiti njegove ambicije zatvaranjem pravne praznine kojom je izgradio svoje ‘carstvo’.

Rupa u zakonu

Prema švicarskom zakonu, ako se zemljište vodi kao bez vlasnika, svatko ga može besplatno preuzeti podnošenjem zahtjeva lokalnim vlastima. Takvog zemljišta nema mnogo, ali ga ipak ima – primjerice parcele koje obitelj odbije prihvatiti kao nasljedstvo ili manji šumski predjeli i dijelovi privatnih cesta.

Pronalaženje takvih parcela zahtijeva detaljnu analizu zemljišnih knjiga, a čini se da se time nitko nije sustavno bavio prije Lauwinera, tehničara u industrijskoj automatizaciji, koji je shvatio da bi to moglo biti temelj za poslovni model.

U nešto više od deset godina iskoristio je tu mogućnost i besplatno preuzeo 148 raspršenih parcela ukupne površine 117.144 četvorna metra.

Zemljište nije osobito vrijedno, a njegovo ‘kraljevstvo’ relativno je malo – otprilike četvrtine površine Vatikana. No uključuje 83 dionice cesta, što mu daje određeni utjecaj na lokalne zajednice.

Na jednoj cesti u stambenom naselju, koju je preuzeo nakon što ju je investitor napustio, naplaćuje održavanje stanarima koji je koriste. Osim toga, zarađuje prodajom prava gradnje uz cestu i prava prolaza za nove kuće.

‘Pošten sam. Ne zatvaram ceste i ne naplaćujem mnogo’, rekao je Lauwiner za Times Radio.

Kampanja osvajanja Švicarske

Svoja ‘osvajanja’ usporedio je s ‘vojnom kampanjom’, ali naglasio da se ona odvija digitalno i bez nasilja.

Iako ga često nazivaju samoproglašenim kraljem, tvrdi da taj naziv potječe iz medija. ‘Proglasili su me njemački mediji. Rekli su da sam kralj Švicarske i pomislio sam da je to dobra ideja’, rekao je.

Na društvenim mrežama pozira u odori nalik kraljevskoj, ima vlastitu internetsku stranicu, dodjeljuje priznanja i predstavlja ‘carsku banku’ te simbolične institucije. Na stranici se navodi da njegovo ‘kraljevstvo’ poštuje švicarski ustav i zakone. ‘Znam da sam simbolični kralj. Nisam stvarni suveren Švicarske’, rekao je, dodajući: ‘Ali to je više od šale. Stvorio sam nešto novo.’

Njegove aktivnosti izazvale su sve veći otpor, osobito jer su potaknule i druge da traže napuštene parcele. Neki kantoni, uključujući Bern, počeli su uvoditi pravila koja lokalnim vlastima daju prednost pri preuzimanju takvog zemljišta.

Pojedini lokalni dužnosnici kritiziraju ga zbog ‘pretjerane želje za moći’ i pokušaja samopromocije. U jednom slučaju tražio je da cesta koju preda općini dobije njegovo ime ili je, u suprotnom, tražio novčanu naknadu.

Unatoč kritikama, Lauwiner tvrdi da ne želi destabilizirati zemlju, već pokazati da ‘svatko može biti kralj na svom teritoriju’.

Govoreći o političkom sustavu, rekao je da je demokracija važna, ali da ponekad treba netko tko donosi odluke. Dodao je da su apsolutne monarhije opasne, ali da ustavna monarhija može funkcionirati.

Ipak, tvrdi da nema ambicija postati pravi kralj ako bi Švicarska ikada uvela monarhiju. ‘Gotovo sam dosegnuo vrhunac slobode. Da sam pravi kralj, izgubio bih tu slobodu’, zaključio je.