Godinu dana nakon početka mandata velika koalicija u Njemačkoj prolazi kroz tešku fazu svakodnevne politike. Krivi su uvijek drugi. I američki predsjednik Trump.

Daje li kancelar Friedrich Merz trenutno opsežne intervjue različitim medijima zato što se bliži prva godišnjica njegovog izbora – ili zato što je koalicija CDU-a, CSU-a i SPD-a koju vodi u krizi? Jedno vjerovatno ide uz drugo, piše Deutsche Welle.

U Kršćanskoj demokratskoj uniji (CDU), jednako kao u i sestrinskoj Kršćanskoj socijalnoj uniji iz Bavarske (CSU), postoji „sve veće nezadovoljstvo“ kompromisima koje sklapa takozvana velika koalicija demokršćana i socijaldemokrata, rekao je Merz u nedjelju u jednoj televizijskoj emisiji na prvom programu njemačkog javnog servisa. To se odražava i na njegovu ličnu popularnost među građanima - prema anketama ona je na vrlo niskoj razini.

No s krizom je počeo i sam Merzov mandat. Dana 6. maja 2026. izbor Friedricha Merza u Bundestagu postao je presedan. Po prvi put u historiji Savezne Republike Njemačke kancelarski kandidat u prvom krugu glasanja nije dobio potrebnu većinu. Deseti njemački kancelar prvi je kojem je bio potreban drugi krug glasanja.

To također pokazuje da velika koalicija i nije tako velika te da ima tek tijesnu većinu u parlamentu.

Bez obećane „jeseni reformi“ u jesen 2025.

U ljeto nakon izbora Merz je najavio da će jesen 2025. biti „jesen reformi“. Planirane su bile promjene u ključnim elementima njemačke socijalne države – mirovinskom sistemu, zdravstvu, socijalnoj brizi, te birokraciji. No u mjesecima koji su uslijedili ništa od toga nije konkretno provedeno.

Brzo je donesena tek odluka o jedinstvenom „posebnom fondu za infrastrukturu i klimatsku neutralnost“ u iznosu od 500 milijardi eura, koji bi se trebao iskoristiti do 2045. godine. Sredstva su namijenjena, primjerice, proširenju željezničke mreže i rješavanju zaostatka u izgradnji i obnovi mostova, jer njemačka infrastruktura propada.

Socijaldemokratske stranke, SPD-a) i ministrice privrede Katherine Reiche (CDU) – često se pretvarala u sukob.

Inicijative ministrice privrede bile su usmjerene na poništavanje niza mjera bivše „semafor-koalicije“ (2021.–2024.), koja je kombinirala ekonomsku politiku i zaštitu klime. To se odnosilo i na sve glasnije zahtjeve iz stranaka Unije za povratkom civilnoj upotrebi nuklearne energije, koju je bivša vlada pod vodstvom Angele Merkel ukinula 2011. nakon katastrofe u Fukushimi.

U intervjuima koje Merz daje posljednjih dana stječe se dojam da kancelar većinu kompromisa u koaliciji vidi kao nepovoljne za CDU/CSU. Govori o „koaliciji s većim i manjim partnerom“. Ona zahtijeva „kompromise“, a kompromisi „nisu jednosmjerna ulica“. No to nikada nije zvučalo kao kritika vlastitog političkog tabora.

Zdravstveni sistem treba ozdraviti

Tek nekoliko dana prije prve godišnjice koalicija je predstavila prvi veliki paket – koncept reforme zdravstvenog sistema. No time još ništa nije konačno odlučeno. Slijede mjeseci rasprava u Bundestagu, tokom kojih su izmjene uvijek moguće.

Dopisnica DW-a iz Berlina Michaela Küfner pratila je brojna putovanja i javne nastupe Merza tokom prve godine mandata. Ona na to razdoblje ne gleda samo negativno. Prema njezinom mišljenju, Merzova prva godina „nije učinila Njemačku stabilnijom, ali ju je učinila usmjerenijom na sadržaj“.

„Kao što je Merz morao upoznati granice kompromisa s koalicijskim partnerima i vlastitom strankom, tako se u Njemačkoj učvrstila spoznaja da bez strukturnih reformi više ne ide dalje. To je samo po sebi društveni napredak“, smatra Küfner.

Teško vanjskopolitičko okružje

U isto vrijeme, upravo bi jedinstvena koalicija bila nužna s obzirom na vanjskopolitičke izazove. Sve se češće upozorava na mogući raspad Europske unije, kraj NATO-a i transatlantskog savezništva. Tome dodatno pridonosi često nepredvidiv politički stil američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Putovanja kancelara ili ministra vanjskih poslova sada su često usmjerena na strateške interese, bilo u Europi ili drugim dijelovima svijeta. Prvu godinu Merzova mandata uvelike je zasjenilo djelovanje Trumpa. Još u novembru 2020. političar CDU-a izjavio je: „Trump i ja – mi ćemo se već snaći.“ To danas djeluje kao davna prošlost.

Tri puta je Merz tokom prve godine boravio u Bijeloj kući. Donedavno se činilo da je jedan od rijetkih europskih čelnika koji imaju dobar odnos s Trumpom i mogu otvoreno razgovarati s njim. No njegova javna i oštra kritika Trumpova postupanja u ratu s Iranom to mijenja. Merz je prije nekoliko dana u razgovoru s učenicima jedne gimnazije u svom rodnom kraju Sauerlandu izjavio da „Amerikanci očito nemaju strategiju“ u tom sukobu te da je Islamska Republika Iran „ponizila“ SAD u pregovorima.

Trump je reagirao na svoj način. Najavio je povlačenje 5.000 američkih vojnika iz Njemačke i kritizirao kancelara na svojoj društvenoj mreži Truth Social. Poručio je da Merz nema pojma o čemu govori i da bi se trebao baviti svojom „razorenom zemljom“. Također je dodatno povećao carine na uvoz iz Europe, što će zasigurno pogoditi ionako oslabljenu njemačku automobilsku industriju.

Za kancelara je to novi teret. Rado ističe da redovito telefonski razgovara s Trumpom. Još prije nekoliko mjeseci uputio mu je poziv u Pfalz, rodni kraj njegovih predaka. S obzirom na nove napetosti, Merz je situaciju opisao kao „tešku“ i izrazio nadu „da ćemo iz toga izaći“. Jedno od njegovih temeljnih uvjerenja jest da je „transatlantski odnos za sve nas od velike vrijednosti“.

I kada je riječ o Europi Merz snažno zagovara optimizam, iako je situacija neizvjesna. Naglašava važnost „očuvanja jedinstva Europe“ te često putuje u članice EU-a „iz dubokog uvjerenja da tu Uniju sada moramo zaista održati na okupu“.

Sve ima svoju političku cijenu

Dopisnica Küfner upozorava na moguće posljedice Merzove kritike američkog predsjednika, jer se tu, kako kaže, vidi određeni obrazac. Zbog direktnih kritika na račun Trumpa Merz „često plaća visoku političku cijenu za svoje verbalne greške“.

Ostaje otvoreno pitanje „može li ovaj kancelar, sa svojim izvanrednim talentom za političke autogolove, svoje općepriznato razumijevanje ekonomije pretvoriti u konkretno političko djelovanje“. Jedno je za Küfner sigurno: „S obzirom na globalnu situaciju, Njemačka i Europa najmanje si mogu priuštiti još jedan neuspjeh njemačke vlade.“