Evropska unija korača u još jednu izuzetno skupu zamku širom otvorenih očiju, upozoravaju stručnjaci u novom izvještaju. Plan Brisela da zabrani kineske dobavljače u 18 ključnih sektora mogao bi koštati privredu nevjerovatnih 431 milijardu dolara u narednih pet godina.

Analiza ukupnih troškova

Kineska privredna komora pri EU (CCCEU) i kompanija KPMG izračunali su da bi samo zamjena hardvera koštala oko 171 milijardu dolara. Kada se tome dodaju haos u lancima snabdijevanja, prekidi usluga, promjene na tržištu rada i pravne bitke, račun vrtoglavo raste. Godišnji gubici počinju od 46 milijardi dolara u 2026. godini, dostižu vrhunac od 109 milijardi u 2028. godini, te ostaju blizu 105 milijardi dolara sve do 2030. godine.

Pored opreme, Evropu čeka još 120 milijardi dolara "društvenih gubitaka". Od tog iznosa, čak 104 milijarde otpada na odgađanje digitalne nadogradnje i projekata zelene energije, što je upravo ono što Unija tvrdi da joj je hitno potrebno. Dodatnih 3,9 milijardi dolara za naknade za nezaposlene pokazuje da će ceh platiti i obični radnici.

Najteže pogođeni sektori i države

Logistika i proizvodnja pretrpjet će najveći udarac od 134 milijarde dolara, a slijede energetika sa 94 milijarde i telekomunikacije sa 67 milijardi dolara. Njemačka će sama podnijeti gotovo polovinu tereta – oko 200 milijardi dolara (46,4%) – zbog dubokih industrijskih veza s efikasnom kineskom tehnologijom. Francuska će osjetiti posljedice u zdravstvu i javnim službama, dok će Španija ispaštati u sektoru obnovljivih izvora energije.

Ove brojke zasjenjuju optimistične procjene Evropske komisije, koja je predvidjela troškove od svega 11 do 15 milijardi dolara, računajući samo 5G mrežu. Brisel se suočava s optužbama da ignoriše potpunu štetu po države i sektore. Kritičari smatraju da je ova politika vođena isključivo političkim motivima, a ne ekonomskom logikom, te da podsjeća na bolnu grešku s ruskim energentima koja je dovela do visoke inflacije i oslabljene industrije.