Odnosi između predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i bivšeg lidera Republike Srpske Milorada Dodika ušli su u novu, krajnju napetu fazu koja prijeti da potpuno promijeni političku dinamiku u regionu. Prema informacijama koje dolaze iz krugova bliskih Vučiću, nekadašnji odnos tutora i štićenika zamijenjen je otvorenim rivalstvom u kojem je Dodik, po prvi put, preuzeo inicijativu.

Vučićeva „moskovska blokada“

Iako se službeni Beograd trudi zadržati privid balansirane politike, sve su glasnije tvrdnje da je Aleksandar Vučić izgubio otvoren direktan  kanal komunikacije s Moskvom. Dok su mu vrata Washingtona i Brisela odavno poluotvorena ili zatvorena, novi udarac predstavlja navodnu zahladnjelu atmosferu u Kremlju. S druge strane, Milorad Dodik je tijekom posljednjih posjeta Rusiji uspio osigurati poziciju najpouzdanijeg ruskog saveznika na Balkanu.

Ova promjena snaga dovela je do situacije u kojoj Vučić, unatoč ranijim pokušajima discipliniranja Dodika, sada ovisi od dobre volje lidera SNSD-a kako bi osigurao bilo kakav značajniji kontakt s Vladimirom Putinom.

Incident nakon parade: Psovke i optužbe za izdaju

Vrhunac tenzija dogodio se nakon prošlonedeljne Dodikove posjete Moskvi. Dok je Dodik uživao u neposrednoj blizini ruskog vrha, Vučić je ostao na marginama, čekajući da Dodik kaže koju lijepu riječ o njemu. Informacije o događanjima unutar Vučićevog kabineta govore o pravoj eksploziji bijesa.

Predsjednik Srbije navodno nije krio ogorčenje zbog činjenice da ga Dodik „drži na čekanju“. Pred svojim najbližim saradnicima, Vučić je uputio najoštrije uvrede na račun lidera Republike Srpske, nazivajući ga „izdajnikom“ i „pokvarenjakom“ koji namjerno sabotira interese Srbije pred ruskim predsjednikom kako bi ojačao vlastitu poziciju.

(Slobodna Bosna)

Kraj dominacije Beograda?

Činjenica da Dodik više ne reaguje na instrukcije iz Beograda kao ranije, već koristi svoj izravni utjecaj u Moskvi kao polugu moći, ukazuje na to da je Vučićeva strategija kontrole nad Republikom Srpskom doživjela neuspjeh. Umjesto da on bude taj koji otvara vrata Dodiku u svijetu, uloge su se zamijenile – barem kada je u pitanju Istok.

Ovaj sukob nije samo lične prirode; on reflektuje duboku krizu srbijanske pozicije vanjske politike koja se, u pokušaju da sjedi na više stolica, na kraju našla u da se mora moliti za naklonost onih koje je do jučer smatrala političkim podređenima.