Srbija se nalazi na važnoj političkoj i geostrateškoj prekretnici, u trenutku kada Evropska unija (EU) prilagođava i svoju politiku proširenja i širu sigurnosnu arhitekturu usljed globalne nestabilnosti i rata u Ukrajini. Prema najnovijoj analizi Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES), put Srbije prema članstvu u EU sve više zavisi ne samo od tehničkih reformi, već i od širih geopolitičkih okolnosti koje pogađaju cijeli Zapadni Balkan, piše albanski Argumentum.

Analiza ističe da u okviru politike proširenja EU rastu tenzije, posebno nakon izjava evropske komesarke za proširenje Marte Kos, koja je uporedila reformski tempo Ukrajine u ratnim uslovima sa sporijim napretkom zemalja Zapadnog Balkana. U regiji, uključujući i Srbiju, takvo poređenje doživljeno je kao politički osjetljivo.

Istovremeno, EU posljednjih godina nije otvorila nova pregovaračka poglavlja sa Srbijom, iako ona zajedno s Crnom Gorom važi za jednog od ključnih kandidata za članstvo. IFIMES smatra da ovakva stagnacija ne odražava samo unutrašnje reformske slabosti, nego i nedosljednosti same politike Brisela, uz poruku da proširenje mora biti shvaćeno kao zajednička odgovornost i kandidatskih država i evropskih institucija.

Reforme i politička scena

Kada je riječ o unutrašnjim procesima, analiza navodi da je vlast u Srbiji obnovila obaveze prema usklađivanju sa evropskim standardima, posebno u oblasti reforme pravosuđa i provođenja preporuka Venecijanske komisije. Ti potezi predstavljeni su kao pokazatelj deklarirane namjere Beograda da ubrza svoj evropski put.

Ipak, i dalje postoje ozbiljne zabrinutosti u vezi s vladavinom prava, slobodom medija i institucionalnom ravnotežom. U izvještaju se dodatno naglašava centralna politička uloga Aleksandra Vučića, oko kojeg se i dalje u velikoj mjeri vrti politički sistem Srbije, dok alternativne opozicione strukture ostaju slabo konsolidovane.

IFIMES ukazuje i na nove političke dinamike, uključujući povratak Pokreta snaga Srbije – BK u izbornu utakmicu, što pojedini akteri tumače kao pokušaj smanjenja političkih tenzija i širenja dijaloga u duboko polarizovanom društvenom ambijentu.

Ekonomija i geopolitičko balansiranje

Značajan dio analize posvećen je razvojnoj strategiji Srbije. Prema navodima IFIMES-a, vlast je definisala pet prioritetnih reformskih oblasti: reformu javne uprave, rast produktivnosti, transformaciju obrazovnog sistema, energetsku sigurnost i tehnološki razvoj.

Kao ključni dugoročni ciljevi istaknuti su diversifikacija izvora energije, uključujući razmatranje nuklearnih kapaciteta, te širenje digitalne infrastrukture i kapaciteta u oblasti vještačke inteligencije. Sa makroekonomskog aspekta, analiza navodi relativno stabilne pokazatelje, uključujući umjeren rast bruto domaćeg proizvoda, kontrolisanu inflaciju i stabilan fiskalni deficit, ali upozorava da i dalje postoje strukturne slabosti poput trajnog trgovinskog deficita i zavisnosti od stranih direktnih investicija.

Jedna od centralnih tema izvještaja je i ono što IFIMES naziva "strateškom ambivalentnošću" u vanjskoj politici Srbije. Zemlja i dalje nastoji balansirati između ambicije za članstvo u EU, očuvanja odnosa s Rusijom i Kinom, te jačanja veza sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Takav višesmjerni pristup Beogradu daje diplomatsku fleksibilnost, ali istovremeno usporava njegovo puno usklađivanje sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU.

Analiza snažno naglašava i značaj regionalne stabilnosti, posebno odnosa između Srba i Bošnjaka, koje IFIMES opisuje kao jedan od ključnih faktora mira i političke stabilnosti na Zapadnom Balkanu. Održivi dijalog, ekonomska saradnja i infrastrukturna povezanost predstavljeni su kao osnovni alati za smanjenje dugotrajnih tenzija.

Istovremeno se upozorava na opasnost od obnavljanja narativa o teritorijalnom preuređenju Bosne i Hercegovine, uključujući ideje poput "trećeg entiteta", koje IFIMES smatra destabilizirajućim za širi region. Kao važno neriješeno pitanje navodi se i dijalog između Beograda i Prištine pod posredovanjem EU, dok nastavak neizvjesnosti oko tog procesa dodatno doprinosi regionalnoj nestabilnosti.

Na kraju, IFIMES zaključuje da Srbija trenutno istovremeno igra tri uloge: regionalnog stabilizatora na Zapadnom Balkanu, kandidata koji prolazi transformaciju pod utjecajem EU i geopolitičkog aktera koji balansira između više globalnih partnerstava. Iako ekonomski pokazatelji upućuju na relativnu stabilnost i postepen rast, dugoročni napredak, prema toj analizi, zavisit će od dubljih institucionalnih reformi, jasnijeg vanjskopolitičkog usklađivanja i trajne regionalne saradnje