Naučnici koji proučavaju misteriozno "treće oko" skriveno u središtu ljudske glave tvrde da ono igra ključnu ulogu nakon miliona godina evolucije, te su otkrili način na koji je nastalo, piše Dailymail.

Istraživači iz Velike Britanije i Švedske nazvali su ovaj drevni organ kompozitno ancestralno središnje oko. Vjeruju da se vrsta od koje su ljudi evoluirali oslanjala na ovaj organ nakon gubitka bočnih očiju prije otprilike 500 miliona godina.

Prema njihovoj studiji, ove drevne beskičmenjačke vrste ukopavale su se pod zemlju i izgubile upotrebu svojih normalnih očiju, ostavljajući ih da se oslanjaju na ovaj centralni organ za detekciju svjetlosti.

Poznat kao pinealna žlijezda (epifiza), ovaj organ ljekari opisuju još od vremena starih Grka, ali se sumnjalo da je evoluirao odvojeno od očiju, sve dok nova saznanja nisu pronašla vezu s načinom na koji su naši daleki preci koristili svoje oči.

Danas se ostaci tog "trećeg oka" još uvijek nalaze unutar ljudske lobanje. Ono više ne osjeća svjetlost direktno, ali i dalje prima informacije o svjetlosti i tami iz naših očiju i koristi ih da pomogne u regulaciji spavanja.

Specifično, treće oko proizvodi hormon melatonin – hemijski signal koji tijelu govori da je noć i da se treba odmoriti.

Ovo pomaže u sinhronizaciji cirkadijalnih ritmova, 24-satnog ciklusa koji podstiče pospanost i utiče na druge fiziološke procese u tijelu tokom dana i noći.

To uključuje kontrolu reproduktivnog sistema, imunološkog zdravlja, a neki naučnici teoretiziraju da utiče čak i na naše raspoloženje i sposobnost kontrole tjelesne temperature.

Evolucijski tragovi

Iako više nije pravo oko, sastavljeno je od posebnih ćelija zvanih pinealociti koje luče melatonin. Cilj studije, objavljene u časopisu Current Biology, bio je shvatiti kako su ljudsko oko i mrežnjača (retina) evoluirali tokom stotina miliona godina.

Istraživači, predvođeni profesorom Thomasom Badenom, neuronaučnikom sa Univerziteta u Sussexu, otkrili su da su najraniji ljudski preci imali i bočne oči i središnju strukturu za osjećaj svjetlosti u glavi.

Kada su se neki od ovih ranih predaka počeli ukopavati i hraniti filtriranjem prije pola milijarde godina, izgubili su bočne oči i počeli se oslanjati uglavnom na ovu središnju strukturu kako bi osjetili pravac i znali kada je dan ili noć na površini.

Mnogo kasnije, naučnici vjeruju da su dijelovi tog trećeg oka evoluirali i pomjerili se na bočne strane glave, razvijajući se u vitalne nerve – mrežnjače – koje imamo u očima danas.

Baden je za BBC Science Focus izjavio: „Potreba da znate koje je doba dana ili gdje je gore-dole ako ste u dubokoj vodi – to ne nestaje. Stoga pretpostavljamo da smo tada izgubili originalne bočne oči, ali smo zadržali originalno središnje oko jer je ono tome služilo.“

„Dakle, mrežnjača prethodi oku, ako to ima smisla“, dodao je naučnik.

Međunarodni tim nije izvodio nove eksperimente niti vršio skeniranja. Umjesto toga, pažljivo su pregledali nekoliko postojećih studija i genetskih podataka životinja kao što su ribe i paklare kako bi vidjeli kako ovo oko još uvijek služi svrsi kod vrsta srodnih ljudima.

Rezultati su promijenili ono što naučnici znaju o ovom misterioznom oku dokazujući da naše mrežnjače i pinealna žlijezda potiču iz iste drevne strukture, umjesto da su evoluirale odvojeno.

Treće oko u prirodi i vjerovanjima

Neke vrste još uvijek imaju vidljivo treće oko, uključujući reptila s Novog Zelanda zvanog tuatara, čiji organ ima sočivo i mrežnjaču baš kao i njihove normalne oči. Njegov glavni zadatak nije gledanje detaljnih slika, već otkrivanje promjena u svjetlosti, posebno one iznad glave. To pomaže tuatari da reguliše cirkadijalne ritmove i upravlja dnevnim ponašanjem, poput izležavanja na suncu ili skrivanja.

Iako ne postoje vjerodostojni naučni dokazi koji bi to dokazali, postoji dugogodišnje vjerovanje da ljudsko "treće oko" ima vezu sa natprirodnim sposobnostima, kao što su intuicija, unutrašnji vid i psihička percepcija.

Ova moć je snažno povezana s tradicijama u hinduističkoj i joga kulturi, gdje je treće oko povezano sa "Ajna čakrom", energetskim centrom u ljudskom tijelu. Drevni tekstovi koji se fokusiraju na praksu joge opisuju buđenje ove čakre kao način da se otključa vidovitost, telepatija i duhovni uvid.