Na današnji dan rođen je Ivo Brešan, jedan od najvažnijih hrvatskih književnika i dramskih pisaca 20. stoljeća, čiji je opus obilježio kazališnu i književnu scenu bivše Jugoslavije i Hrvatske. Njegove drame izvođene su u gotovo svim kazalištima tadašnje države, a prepoznatljivost je stekao spajajući humor, društvenu kritiku i grotesku.

Gimnazijsko obrazovanje završio je u Šibeniku, a jugoslavistiku je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ipak, profesionalno i stvaralački ostao je snažno vezan uz Šibenik i njegov kulturni krug, gdje je djelovao kao profesor u gimnaziji, a kasnije i kao voditelj šibenskog Centra za kulturu. Posljednja desetljeća života posvetio je pisanju romana i kratkih priča, piše Dnevno.hr.

Tijekom karijere Brešan je često bio predmet polemika i kritika, osobito zbog svog satiričnog i slobodoumnog pristupa društvenim temama. Njegovo najpoznatije djelo, drama “Hamlet iz Mrduše Donje”, izazivalo je burne reakcije i izvan kazališne scene. Kako se navodi u sjećanjima na njegova djela i njihovu recepciju, “jedan se od partizanskih ratnika ‘prepoznao’ u predstavi, pa je zaprijetio da će baciti bombu na kazališne daske!” Slično kontroverzna bila je i recepcija njegovih drugih tekstova. O djelu “Viđenje Isusa Krista u kasarni VP 2507” zabilježeno je da su Vojne starješine beogradske općine Voždovac ocijenile kako se “Brešan na neprihvatljiv način drznuo vjerski život pomiješati sa strogim pravilima jugoslovenske narodne armije”.

Ni filmske adaptacije njegovih djela nisu prolazile bez prijepora. Film “Kako je počeo rat na mom otoku”, nastao prema scenariju Ive i njegova sina Vinka Brešana, izazvao je podijeljene reakcije u javnosti, od velikog broja gledateljskih pohvala do kritika iz politički konzervativnijih krugova koji su ga opisivali kao “izrugivanjem sa svetinjama Domovinskog rata“.

Poslao Titu kopiju filma

Sam Brešan svoj je književni pristup objašnjavao jednostavno, ali sugestivno. “To što pišem nisu komedije. To je mračna i turobna slika života, samo uvijena u smiješne situacije”, govorio je najbolji hrvatski komediograf. No, vjerojatno najteži trenutak Brešanova književnog puta bilo je razdoblje kad se ekranizirani “Hamlet iz Mrduše Donje” trebao prikazati na tradicionalnom Filmskom festivalu u Puli, a ondašnja stroga dežurna kritičarka Mira Boglić napala je film iz svih mogućih i “nemogućih” novinarskih oružja.

Pomalo strašljivi Brešan je povukao dva, očito, mudra poteza. Potrudio se da kopija filma dospije u Titovu ljetnu rezidenciju na Brijunima, kako bi jugoslavenski predsjednik pogledao “Hamleta” prije pulske premijere. Istodobno, kupio je povratnu kartu za New York, te jednom od starih šibenskih prijatelja ostavio obvezu da mu telefonski javi kako je Josip Broz doživio film. “Film je jako dobar. Naše socijalističko društvo ne treba bježati od kritika, kakve sam vidio i čuo u Brešanovu ‘Hamletu'”, kazao je Tito okupljenim novinarima prije pulske premijere.

Brešan je tijekom života dobio niz priznanja, među njima dvije Sterijine nagrade, nagradu Fonda Miroslava Krleže za roman Astaroth, nagradu Vladimir Nazor za životno djelo te nagradu Ksaver Šandor Đalski za roman Katedrala.

Samo tri i pol mjeseca nakon smrti svoje supruge, književnice Jele Godlar Brešan, Ivo Brešan preminuo je 3. ožujka 2017. godine u Šibeniku, u 81. godini života, ostavivši iza sebe iznimno bogat dramski i prozni opus koji ga svrstava među najvažnije hrvatske književnike 20. stoljeća.