Jovo Vujinović iz naselja Donja Šišava na planini Vlašić na nadmorskoj visini iznad 1 200 metara začetnik je najsavremenijih standarda u stočarstvu i proizvodnji mlijeka u Srednjobosanskom kantonu, možda i šire.

U štalskom objektu izgrađenom po evropskim standardima trenutno je tridesetak muznih grla i žive u potpunom komforu. Pored lux opremljenog objekta na raspologanju im je i desetine hektara planinskih pašnjaka i svježe trave. I to nije sve, za mužu, njegu i čišćenje, zadužena su dva robota.

Za razliku od većine koji su stočarstvo, koje je stoljećima bilo primarno zanimanje stanovnika  vlašićkih sela, ugasili i otišli izvan granica zemlje, Jovo je odlučio suprotno. Umjesto nastavka rada u stresnom građevinskom poslu, odlučio se na proširenje postojeće porodične farme. Izgradio je novu, savremenu štalu, kupio mehanizaciju te proizvodnju mlijeka organizirao po evropskim standardima.

„Kako smo proširivali kapacitete, podizali broj grla tako je bila potreba za više radnika. Međutim njih je danas sve manje i manje pogotovo u ovoj branši, tako da smo se odlučili za robotizaciju“, kazao je Jovo Vujinović, vlasnik farme.

U objekat  u kojem je osiguran vrhunski komfor bez stresa i u kojem krave imaju dovoljno prostora za kretanje, te udobne gumene dušeke za odmor i četke za masažu, instaliran je prvo robot za mužu. Vrijeme muže određuje se na osnovu identifikacionog broja svakog muznog grla povezanog s računarom, a  prije početka četkama koje se nalaze na ruci robota opere se i dezinficira vime. Tokom muže koja se obavlja najmanje tri puta tokom 24h, robot hrani kravu, a laboratorijski sistem za svako grlo šalje podatke farmeru.

„Ovo je bio sistem gdje su krave bile na pašnjaku i bilo nas je strah kako će se adaptirati, međutim na veliko iznenađenje one su se veoma brzo adaptirale“, kazao je zaposlenik u odjelu muzna oprema i robotika kompanije za praćenje Darko Trifunović.

„Jedan od savremenih sistema laboratorijsko mjerenje mlijeka. Za svaku kravu pojedinačno u realnom vremenu se mjere mliječni“, objašnjava Lazo Perak, voditelj odjela tehnike kompanije SANO.

Robot  je opremljen i jedinicom za razdvajanje mlijeka koja, naprimjer, mlijeko grla koje je na antibioticima automatski ide u kante, dok ostalo mlijeko ide direktno u laktofriz. Do kraja augusta broj muznih grla planira povećati na 48, a time i proizvodnju  mlijeka.

„Bili smo prošle godine na 200.000 litara. Ove godine očekujemo da će to biti vjerovatno blizu 320.000 litara do Nove godine“, ističe Vujinović.

Uz podršku porodice, Jovo posebno ističe podršku lokalne mljekare u kojoj ima siguran plasman i zbog koje, kaže, nije imao straha u posljednje tri godine investirati blizu 1,8 miliona maraka.

„Od 2017. surađujemo sa našom lokalnom firmom Poljorad, prerađivačima mlijeka i veoma smo zadovoljni. Zahvaljujući njima smo se odlučili na ovakav korak jer su uredni i njima je bitno da imaju ovakvih proizvođača“, dodaje Vujinović.

I dok nam Jovo s osmijehom priča o evropskim standardima u uzgoju i  proizvodnji, ali i životu  ovdje na Vlašiću  gdje radi ono što istinski voli, on sa svima nama koji još mislimo da je negdje drugo možda bolje, dijeli  jednostavan recept. U koji očigledno treba vjerovati jer ga je on svojim primjerom i praktično potvrdio.

„Treba biti uporan. Upornost je najbitnija  u svemu i da odete bilo gdje vi morate da radite, hljeba ima i ovdje treba ostati i biti uporan i raditi“, zaključuje Vujinović.