Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine upućena je Apelacija protiv rješenja glavnog tužioca Tužilaštvo Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTK 0026097 24 od 16. 3. 2026. godine kojim je odbijena pritužba apelanta na naredbu o neprovođenju istrage.

"Slobodna Bosna" u posjedu je dokumenta koji je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine uputio državni parlamentarac Šemsudin Mehmedović.

-Na osnovu člana II/2 Ustava Bosne i Hercegovine i čl.18. i 20.  57. stav (Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, blagovremeno podnosim apelaciju zbog povrede prava iz člana II/2. i 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Osporeno rješenje dostavljeno mi je 25. 3. 2026. godine, te apelaciju podnosim u roku od 60 dana, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih lijekova propisanih zakonom.

II – Činjenično stanje

Dana 3. 10. 2024. godine podnio sam Tužilaštvu  Bosne i Hercegovine krivičnu prijavu protiv članova Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine zbog osnova sumnje da su izvršili krivično djelo „zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja“ iz člana 220. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, na način da su Federaciju Bosne i Hercegovine oštetili za približno 370 miliona KM, a u korist Republike Srpske.

Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje je u septembru 2023. godine donio Odluku o privremenim koeficijentima za raspodjelu prihoda sa jedinstvenog računa za period juli-septembar 2023. godine na način da Republici Srpskoj pripada 34,4 posto, Brčko Distriktu 3,55 posto i Federaciji BiH 62,05 posto, a ova odluka o raspodjeli prihoda primjenjuje se do danas.  

Upravni odbor protivno navedenom pravilniku nije donio odluke o privremenim koeficijentima za raspodjelu prihoda sa jedinstvenog računa za period oktobar-decembar 2023. godine, januar-mart 2024. godine, april-juni 2024.godine  i  juli-septembar 2024. godine.

Zbog svega navedenog, postoje osnovi sumnje da su članovi Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, protivno članu 35. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini i čl. 2. i 14.  Pravilnika o izračunu koeficijenata doznačavanja entitetima, izvršili raspodjelu preostalih iznosa indirektnih poreza sa jedinstvenog računa za period 01.01.2023. do 01.09.2024. godinu na način da su Federaciju Bosne i Hercegovine oštetili za više od 370 miliona KM, a u korist Republike Srpske.

Predmet je zaveden pod brojem T20 0 KTK 0026097 24 i dodijeljen u rad tužiteljici Bojani Jolović.Tokom, a nakon 11 mjeseci od podnošenja krivične prijave nije preduzela bilo kakve istražne radnje, niti je donesena konačna tužilačka odluka u razumnom roku.

Zbog navedenog,  2. 9. 2025. godine podnio sam pritužbu na rad postupajuće tužiteljice zbog neopravdanog kašnjenja u provođenju službenih radnji u vezi sa vršenjem funkcije tužioca, u smislu člana 57. stav (1) tačka d) Zakona o VSTV-u Bosne i Hercegovine.

Dana 5. 12. 2025. godine Tužilaštvo Bosne i Hercegovine obavijestilo me  da se istraga neće provoditi, uz obrazloženje da iz prijave i pratećih spisa proizlazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo.

Protiv navedene odluke 16. 12. 2025. godine podnio sam pritužbu glavnom tužiocu, navodeći da nisu provedene osnovne provjere prijavljenih činjenica, da nisu saslušana prijavljena lica niti pribavljena relevantna dokumentacija.

Glavni tužilac je dana 16. 3. 2026. godine donio rješenje kojim se pritužba odbija kao neosnovana, uz obrazloženje da su navodi apelanta paušalni i predstavljaju izraz nezadovoljstva donesenom tužilačkom odlukom.

Ured disciplinskog tužioca 22. 4. 2026. godine obavijestio me je da je utvrđeno da nema dokaza o učinjenom disciplinskom prekršaju tužiteljice Bojane Jolović.

III – Dopuštenost apelacije

Apelacija je dopuštena jer:

• osporeno rješenje predstavlja konačnu odluku nadležnog organa,
• iscrpljena su sva djelotvorna pravna sredstva,
• apelacija se podnosi u zakonskom roku od 60 dana od prijema osporenog rješenja.

IV – Povreda ustavnih prava

Smatram da su osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer osporene odluke nisu donesene na osnovu djelotvornog, objektivnog i nepristrasnog postupka, niti sadrže dovoljno i relevantno obrazloženje.

U konkretnom slučaju:

• tokom približno 11 mjeseci tužiteljica nije  preduzete bilo kakve istražne radnje,
• i nakon podnesene pritužbe Uredu disciplinskog tužioca, tužiteljica nije saslušala prijavljena lica, posebno Srđana Amidžića, predsjedavajućeg Upravnog odbora koji blokira raspodjelu prihoda protivno zakonu,
• nije obrazloženo zbog čega nije bilo potrebno izvršiti makar osnovne provjere navoda iz prijave,
• nije pribavljena relevantna dokumentacija u vezi sa donošenjem odluka o privremenim koeficijentima raspodjele prihoda sa jedinstvenog računa.

Uprkos tome donesena je naredba o neprovođenju istrage uz zaključak da prijavljeno djelo nije krivično djelo.

Smatram da ovakvo postupanje ima obilježja eklatntnog primjera proizvoljnosti, jer iz osporenih odluka nije moguće utvrditi na osnovu kojih konkretnih provjera i činjenica je izveden zaključak da ne postoje elementi krivičnog djela.

Posebno ukazujem da glavni tužilac nije dao konkretan odgovor na ključne navode pritužbe koji su se odnosili na:

• izostanak istražnih radnji,
• neprovođenje osnovnih provjera,
• nesaslušavanje prijavljenih lica, posebno Srđana Amidžića, predsjedavajućeg Upravnog odbora koji blokira raspodjelu prihoda protivno zakonu,
• dug period nepostupanja u predmetu visoke korupcije, koja i dalje traje.

Umjesto toga, osporeno rješenje sadrži samo općenitu ocjenu da su moji navodi izraz nezadovoljstva donesenom odlukom.

Ovaakvo obrazloženje nije dovoljno za otklanjanje sumnje u proizvoljnost postupanja, niti omogućava efektivnu kontrolu zakonitosti odluke.

V – Prijedlog

Na osnovu navedenog, predlažem da Ustavni sud Bosne i Hercegovine:

-usvoji ovu apelaciju;

-utvrdi da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda;

-ukine rješenje glavnog tužioca broj T20 0 KTK 0026097 24 od 16. 3. 2026. godine i naredbu o neprovođenju istrage od 5. 12. 2025.;

-predmet vrati Tužilaštvo Bosne i Hercegovine na ponovno odlučivanje, navodi se u Mehmedovićevoj Apelaciji.

(SB)