Bosanskohercegovački pisac Semezdin Mehmedinović gostovao je u novoj epizodi emisije U pravom licu književnice Antonele Marušić na YouTube kanalu Vida TV.

Mehmedinović govori o svojim posljednjim romanima Mali roman o tišini i Kuća za pisanje, ali i o životu tokom opsade Sarajeva, odlasku u Sjedinjene Američke Države, povratku u Bosnu i Hercegovinu 25 godina kasnije, umjetnicima i ljudima koji su ga obilježili, te o "globalnom političkom haosu u kojem danas živimo".

Intervju je snimljen u Ateljeu Ismeta Mujezinovića u Tuzli, budući da su korijeni Mehmedinovićevog pisanja vezani za ovog velikog umjetnika.

Ovakva politika je monstruozna

"Jednom kada napustiš svoju kuću, zapravo ne znaš u šta si se uputio. Mi sada sjedimo u Tuzli, koja je moj grad, a u kojem sam ja stranac", kazao je, između ostalog, Mehmedinović.

Govoreći o opsadi Sarajeva i kultnoj knjizi Sarajevo Blues, koja se i danas prevodi i čita širom svijeta, Mehmedinović se prisjetio kako su ga u Americi često pitali jesu li u sarajevskoj Vijećnici gorjele i njegove knjige.

"Ja o tome ranije nisam razmišljao. Onda sam rekao: 'Jesu, i moje su knjige gorjele tamo.' Spaljivanje te biblioteke obilježilo je kraj milenija. To je važan događaj. Bio je to način uništavanja sjećanja jednog grada – spaliti dva miliona knjiga, dragocjenih knjiga… Istovremeno je spaljen i Orijentalni institut sa iznimno vrijednom građom. U Sarajevu to nisu shvatili ozbiljno. Oni su Vijećnicu, jer im se zgrada sviđa, pretvorili u prostor u kojem će boraviti, praviti svadbe i druge besmislice. Knjige se nisu vratile! U ovom trenutku ja, zajedno s jednim prijateljem i jednim portalom, pokušavam vratiti nešto što se zapravo ne može vratiti. Jer oni su monstruozni! Ovakva politika je monstruozna, način na koji štite neki svoj prostor. Ali učinit ću sve da se to na neki način ipak vrati", poručio je Mehmedinović.

Ono što je Aralica bio jučer, danas je Miljenko

Govorio je i o svom odnosu prema ljudima, pojedinim piscima, ali i o onome što je zatekao u Bosni i Hercegovini i regiji nakon povratka iz Sjedinjenih Američkih Država.

"U polemike sam ulazio samo kada je trebalo braniti Miljenka Jergovića. Kada su ga napadali, uskakao bih da ga zaštitim. To je bila moja polemika. Nisam više siguran da li je to bilo ispravno. Bio mi je beskrajno važan pisac, štitio sam ga čitav život, uredio sam njegovu prvu knjigu. Sve što je radio bilo mi je važno i teško mi je padalo kada su ga napadali. Međutim, ovo što je Miljenko sada – ne sviđa mi se. Ono što je Ivan Aralica bio jučer, danas je Miljenko", ogorčeno je konstatirao Mehmedinović.