Ruta 46 predstavlja najduži napušteni autocestovni projekt u Njemačkoj. Svoj nastanak manje duguje saobraćajnoj efikasnosti, a više ideologiji i propagandi gradnje iz nacističkog doba.

Ruta 46 duga je 70 kilometara i smatra se najdužom zvanično registriranom ruševinom autoputa u Njemačkoj. Danas je to tek ostatak i podsjetnik na veliki projekt iz nacističke ere, koji je pokrenut neposredno prije Drugog svjetskog rata i nikada nije završen.

Autoput se proteže između Bad Hersfelda i Wurzburga. Trasa je oblikovana manje prema kriterijima efikasnosti, a više u skladu s nacističkom građevinskom ideologijom i propagandom. Cilj je bio da se vozačima pokažu ljepote njemačke domovine. Među slikovitim znamenitostima trebale su se naći, naprimjer, i ruševine dvorca Homburg.

Prvobitno je duga dionica planirana kao veza sjever-jug kroz južni Rhon i Spessart. Građevinski radovi počeli su 1937. godine, uz angažman velikog broja radnika i najsavremenijih građevinskih mašina.

Radovi na autoputu obustavljeni su 4. oktobra 1939. godine. Drugi svjetski rat se približavao, a prioriteti su postali militarizacija i ratna proizvodnja.

Posebno upečatljiva građevina je visoki stub mosta u blizini Schonderfelda na franačkoj Saale. Duž trase nalazi se i nekoliko tipičnih građevina iz 1930-ih, poput kamenih zasvođenih propusta i tunelskih portala od prirodnog kamena. S tehničkog aspekta, projekt je pratio standarde tadašnje mreže Reichovih autoputeva.

Gradnja nije nastavljena nakon 1945. godine, dijelom zbog toga što je trasa bila nepraktična, na nekim mjestima preuska i s velikim nagibima, a dijelom jer je Savezna Republika postavila nove prioritete u planiranju saobraćaja. Umjesto toga, izgrađen je autoput A7 kao glavna saobraćajnica u smjeru sjever-jug kroz Hessen i sjevernu Bavarsku.

Autoput 46 je od 2003. godine pod zaštitom kao spomenik kulture. Smatra se najdužim kontinuirano očuvanim dijelom autoputa u Evropi koji nikada nije završen niti pušten u saobraćaj.

Nekadašnja trasa danas je potpuno srasla s pejzažom i na mnogim mjestima služi kao stanište biljnom i životinjskom svijetu, ali i kao staza za planinare.

Na pojedinim lokacijama postavljene su informativne table koje objašnjavaju historiju Rute 46, piše Euronews.