Revolucionarna studija otkriva kako je rekonstruiran izgled jedinog egipatskog faraona koji je pao u bici te stoji kao još jedno svjedočanstvo trajne fascinacije bogatom i složenom prošlošću Egipta.

U izvanrednom pothvatu povijesne rekonstrukcije stručnjaci su oživjeli lice Seqenenre Taoa, jedinog faraona koji j

e poginuo u bitci, što baca svjetlo na ključni trenutak u drevnoj egipatskoj povijesti.

Tokom 16. stoljeća p.n.e. Seqenenre Tao vladao je Egiptom usred invazije naroda Hiksosa, te zaradio tako titulu "borca ​​za slobodu" koji je umro u borbi za oslobođenje.

Pedantnim ispitivanjem njegovih mumificiranih ostataka arheolozi su otkrili kako je izgledalo lice Seqenenre Taoa prije otprilike 3500 godina, narušeno ranama od sjekira koje su brutalno okončale njegov život u dobi od oko 40 godina. Studija vezana za to objavljena je u časopisu OrtogOnLine.

Michael Habicht, arheolog s australskog Univerziteta Flinders, primijetio je posebnost Seqenenreove mumije, ima asimetrične ruke i vidljivu traumu na licu.

Brazilski stručnjak za grafiku Cicero Moraes upotrijebio je obilje podataka koji obuhvaćaju više od jednog stoljeća, uključujući CT snimke i X-zrake, kako bi digitalno rekreirao faraonovu lubanju i crte lica, koristeći proces poznat kao anatomska deformacija.

Proces rekonstrukcije dao je niz slika, u rasponu od objektivnih prikaza u sivim tonovima do spekulativnih prikaza faraonova izgleda i potencijalnih posmrtnih rana koje su mu nanesene. Iako ta rekonstrukcija označava prvi pokušaj da se vizualizira izgled Seqenenre Taoa, i dalje postoje nejasnoće u vezi s njegovim porijeklom i okolnostima njegove smrti.

Neslaganja među znanstvenicima i dalje postoje, pri čemu neki predlažu da je poginuo u bitci, dok drugi sugeriraju atentat ili ceremonijalnu egzekuciju od neprijateljskih elita. Bez obzira na tačne okolnosti, ozljede koje je zadobio Seqenenre Tao nedvojbeno su bile smrtonosne, a lice mu je podnijelo najveći teret toga brutalnog nasilja.

Dr. Habicht primijetio je da su ozljede nanesene Seqenenre Taou bile najopsežnije među kraljevskim mumijama, kao što je dokumentirano u studijama koje datiraju iz 19. stoljeća.

Analiza Gastona Maspera iz 1889. godine opisala je Seqenenre Taoa kao visokog i snažnog, karakteristike koje će naslijediti njegov sin, Ahmose I, koji je na kraju uspio protjerati Hikse iz Egipta. Značaj uloge Seqenenre Taoa u pokretanju oslobodilačkog rata je neporeciv, uzdiže se do statusa cijenjene osobe u egipatskoj povijesti.

Za dr. Habichta i g. Moraesa uspješna rekonstrukcija lica Seqenenre Taoa predstavlja trijumf interdisciplinarne suradnje i tehnološke inovacije, što naglašava potencijal za kontinuirani napredak u polju digitalne arheologije.

No Taovo lice nije jedino koje su arheolozi digitalno rekonstruirali. Učinili su to i ,rekonstruiravši lice Tutankamona, svima dobro poznatog egipatskog faraona.