U veikom dvodijelnom intervju za Magazin Žurnal, bivši američki ambasador u BiH Michael Murphy, govorio je o svom radu tokom mandata u BiH, a jedno od najvažnijih pitanja su nametanja visokog predstavnika Christiana Schmidta koja je Murphy snažno podržavao. 

Na pitanje da li bi i danas podržao odluke visokog predstavnika koje su tada donesene, Murphy kaže: 

"Da, mislim da je podrška Sjedinjenih Država visokom predstavniku i korištenju bonskih ovlasti bila ispravna. Ponavljam, pozdravili bismo konstruktivan dijalog među lokalnim političkim akterima koji bi doveo do lokalnih rješenja za izazove u kojima se nalazila BIH, ali to se nije dešavalo. Do trenutka kada sam se vratio u Sarajevo kao ambasador, etnonacionalistički politički lideri zemlje djelovali su u okruženju bez posljedica više od deset godina. Shodno tome, bez obzira da li su bili u Sarajevu, Banjaluci ili Mostaru, zaključili su, ne bez razloga, da imaju odriješene ruke da ostvare svoje uske, često korumpirane interese na štetu Dejtonskog mirovnog sporazuma i BIH. Godinama im je međunarodna zajednica davala milimetar, pa još jedan milimetar, pa još jedan, a oni su na to reagovali uzimajući kilometre.

Zadatak visokog predstavnika je da odgovori na ove vrste izazova postavljenih pred Dejtonski mirovni sporazum i Bosnu i Hercegovinu, uključujući i korištenje bonskih ovlasti kada je potrebno. Sjedinjene Američke Države vjerovale su da međunarodna zajednica više ne može sebi priuštiti da etnonacionalističkim političkim liderima daje odriješene ruke da provode destruktivne agende. Naravno, svi ovi etnonacionalistički politički lideri, opet bez obzira da li su bili u Sarajevu, Banjaluci ili Mostaru, predstavljali su sebe kao svece, a druge kao grešnike. Možda su čak i sami povjerovali da je to istina, ali to je objektivno bila laž. Dakle, kada bi se visoki predstavnik uhvatio u koštac s problemom za koji je politički lider bio u potpunosti ili djelimično odgovoran, napadali bi visokog predstavnika i žalili se na korištenje bonskih ovlasti, iako bi pozdravljali korištenje istih na štetu rivala", kazao je Murphy a zatim se osvrnuo na "najtežu odluku" - nametanje u izbornoj noći:

"Uzmimo za primjer nametanje iz oktobra 2022. godine. Jedna od stranaka koja se sada žali na bonske ovlasti i poziva na zatvaranje OHR pozdravila je nametanje iz oktobra 2022. godine. Neki od onih koji su se bunili protiv toga privatno su priznali potrebu za tim i/ili pristali na slične prijedloge tokom pregovora o ustavnoj reformi između SAD i EU 2021-2022. godine. Zapravo, pristali su na manje povoljne prijedloge od onih koji su bili u konačnom nametanju. Neki analitičari su svjesno iznosili obmanjujuće tvrdnje o tome, poput one da je to djelovanje visokog predstavnika promijenilo način na koji su ljudi glasali. Blago rečeno, to je nemoguće s obzirom na to da se Dom naroda Federacije ne bira direktno. Mislim da je nametanje iz oktobra 2022. godine bilo i ostalo jedno od najviše namjerno pogrešno predstavljenih i pogrešno shvaćenih korištenja bonskih ovlasti od strane Christiana Schmidta", kazao je bivši američki ambasador. 

Na pitanje da li je Christian Schmidt mogao češće koristiti bonske ovlasti ili misli da je i ovo bilo previše, Murphy kaže: 

"Tokom mog boravka u BiH, politika SAD bila je podržavati korištenje bonskih ovlasti kada je potrebno. Te riječi – „kada je potrebno“ – važne su. Predstavljale su promjenu u odnosu na prethodnu politiku, koja je podržavala korištenje bonskih ovlasti 'kao krajnju opciju'.

Promjena je odražavala procjenu da rastući etnonacionalizam, korupcija i institucionalno propadanje, ako se ne kontrolišu, predstavljaju egzistencijalnu prijetnju za BiH. Drugim riječima, ovi trendovi bili su primarna prijetnja glavnom strateškom interesu SAD u BiH – teritorijalnom integritetu zemlje. Sjedinjene Američke Države su i dalje vjerovale da je dugoročno gledano, najbolji način zaštite teritorijalnog integriteta BiH njeno usidravanje unutar euroatlantskih institucija. Međutim, SAD su zaključile da je „evropska gledište“, koje je uveliko definisalo angažman međunarodne zajednice u BiH od 2008. godine nadalje, samo po sebi bilo dovoljno za postizanje ovog cilja. Evropsko gledište nije uspjelo spriječiti nazadovanje u BiH, koje se u suštini nekontrolisano nastavilo skoro 15 godina i dostiglo opasan vrhunac 2021. godine s Dodikovim „Planom za Nezavisnu Srpsku“. Upravo u tom trenutku, Sjedinjene Američke Države procijenile su da međunarodna zajednica treba da se suprotstavi prijetnjama teritorijalnom integritetu BiH, naročito onima koje je predstavio gospodin Dodik i njegov program. To je, između ostalog, značilo veće korištenje bonskih ovlasti – kada je potrebno – za odbranu Dejtonskog mirovnog sporazuma, BiH i institucija BiH", kazao je Murphy za Žurnal.