Fudbalski reprezentativac Obale Slonovače Jean Diomande ima samo 19 godina, a već je prošao kroz nezamisliv životni gubitak. Njegova mlađa sestra Roxanne preminula je prošle godine nakon što joj je na jednoj zabavi podmetnuta supstanca u piće, i to u periodu kada je mladi fudbaler tek potpisao ugovor za španski Leganés.

Uprkos velikoj porodičnoj tragediji, Diomande trenutno nastupa na Svjetskom prvenstvu u fudbalu 2026. godine, gdje je odigrao svih 90 minuta i bio jedan od najboljih aktera na terenu u pobjedi svog nacionalnog tima nad Ekvadorom (1:0). Uoči samog odlaska na Mundijal, sadašnji fudbaler njemačkog kluba RB Leipzig objavio je potresno pismo upućeno preminuloj sestri, prenosi Direktno.rs.

Sjećanja na djetinjstvo i prve fudbalske snove

"Draga Roxanne,

Sjećaš se kad mi je neko kupio lažni dres Uniteda, a ja crnim markerom na leđima napisao Ronaldo 7? Nismo znali šta je bogato ili siromašno. Znali smo samo za sreću. Sjećaš se nas 25 koji spavamo u jednoj kući tamo u Abidjanu? Mama je htjela da gleda svoje sapunice. Svi ostali su htjeli da gledaju filmove. Sjećaš se kako sam se uvijek pretvarao da spavam, a onda bih se poslije ponoći ušunjao u TV salu? Pojačao bih TV sasvim tiho. Bukvalno na dvije crtice. Gledao bih fudbal u mraku i sanjao.

Sjećaš se kad su me odrasli vidjeli kako igram fudbal u blatu i prozvali me 'Roberto Carlos' zbog toga koliko sam jako šutirao? I sjećaš se kako sam ja potajno bio tako bijesan zbog toga, jer je CR7 bio moj idol? Sjećaš se kad sam otišao da igram tako daleko od kuće? Imao sam 9 godina. Inter Foot Sud Comoé, skroz tamo blizu granice sa Ganom. Samo mali dječak prepušten sam sebi. Ne znam da li sam ti ikada ispričao ovu priču, ali ja i ostala djeca smo išli u selo i krali krompir jer smo bili tako gladni. Izveli bismo 'pljačku banke'. Dva klinca odvlače pažnju vlasniku prodavnice, a ostalih 18 klinaca istrčava sa dva krompira. Nisu čak bili ni dobri. Ali imali su nevjerovatan ukus. Hahahah. To mi je i dalje omiljena hrana. Bareni krompir sa malo ulja. Podsjeća me na ta vremena.

Sjećaš se kad sam dobio svoje prve prave fudbalske kopačke, pa sam spavao sa njima? Odrastajući, uvijek sam igrao u onim bijelim plastičnim sandalama. Čak i sad kad se vratim kući, i dalje igram u njima. To je naša tradicija. Sjećaš se kad bih se vratio kući, a ti bi govorila mojim drugarima iz kraja: 'Zašto ste prestali da trenirate? Jean vam neće kupovati automobile. Morate da nastavite da radite.' Imala si 10 godina, a već si bila moj agent."

Odlazak u Ameriku i trnovit put do Evrope

"Sjećaš se kako smo sjedili i sanjali o preseljenju u Francusku? Kako ćemo ići u šoping i kupiti svoj stan, i kako ću ja biti bogat fudbaler sa automobilima i velikom kućom, a ti nećeš morati ni o čemu da brineš. Ti si bila jedina koja je uvijek vjerovala da mogu da budem sljedeći Cristiano, kada su se svi ostali smijali. Sjećaš se kad sam se sa 15 godina preselio u Ameriku zbog srednje škole i koliko me je hvatala nostalgija za kućom? Mjesecima nisam razumio šta iko priča. Stavili su me da sjedim pored jednog dječaka Francuza, i on je pokušavao da mi prevede sve što je nastavnik govorio. Sjećaš se kad sam te zvao i rekao: 'Nećeš vjerovati, djeca se ovdje svađaju sa nastavnicima.' Kod kuće, znaš i sama, ne bismo smjeli ni da trepnemo pred starijima. Sjećaš se kad nisam mogao da vjerujem da djeca puše poslije škole? Govorila si da zvuči kao da sam u nekoj američkoj TV seriji.

Sjećaš se kad su me odveli na probu u Bournemouth? U Chelsea, Rangers, Olympiacos, Crystal Palace? Eze i Olise su mi čak prišli poslije jednog treninga i rekli: 'Ej mali, stvarno si dobar.' Ali me ipak nisu potpisali. Čak ni B timovi u MLS-u me nisu htjeli. Nisam ni znao zašto. Nikada mi nisu dali razlog. Odrasli su vodili sve. Samo su me vodili svuda po Evropi, i svi su nastavili da govore ne. Viza mi je isticala. Moj san je bio gotov. Poslali su me nazad u Afriku, i plakali smo zajedno. Ti si bila ta koja nikada nije prestala da vjeruje. Nekoliko sedmica kasnije, potpisao sam za Leganés i plakali smo nekim drugim suzama. To je bilo onda kada sam još imao emocije. Sada ne osjećam ništa. Kao da nisam ni čovjek. Otkako si umrla, samo sam prazan."

Tragična vijest usred životnog sna

"Mislim da nisam pustio ni suzu onog dana kada su mi rekli da te više nema. Bio sam samo u šoku. Bilo je to nekoliko sedmica nakon što sam debitovao za Leganés. Ko još debituje sa 18 godina protiv Real Madrida? To je bilo previše ludo. Bio bio to san. A onda je postalo košmar. Neko me je neprestano zvao od kuće. Bio sam iznerviran. Nisam razumio zašto me stalno zovu. Javio sam se, a oni to nisu ni ublažili. Znaš kako je to kod nas kući. Bez emocija. Samo... 'Tvoja sestra je otišla.' 'Šta?' 'Umrla je.' 'O čemu pričaš?' 'Neko joj je sipao nešto u piće na žurci i nikada se nije probudila. Nema je više.' Imala si 15 godina. 15.

Nikada nisam dobio odgovore. Ne znam ni da li želim da znam zašto. Možda je bila ljubomora. Možda je to jednostavno nešto što se dešava u našoj zemlji. Možda sam mogao da te zaštitim. Ne znam. Trudim se da vjerujem u Božji plan. To je sve što mogu. Ne pokušavam da zaboravim, jer znam da neću zaboraviti. Sve što mogu je da iskoristim bol da radim još jače, i da uradim sve ono o čemu smo sanjali. Napisao sam ovo jer ne mogu o tome da pričam. Napisao sam ovo jer želim da znaš da ću se pobrinuti da nastaviš da živiš. Pobrinuću se da cijeli svijet sazna tvoje ime. Cijeli svijet. Sve što radim na fudbalskom terenu, radim za tebe.

Toliko toga se desilo otkako sam te posljednji put vidio... Ne bi vjerovala. Ne znam ni da li ja vjerujem. Znaš šta je ludo? Nakon mog debija protiv Reala, zapravo sam razmijenio dres sa Mbappéom. Sjećaš se kada smo ga gledali na TV-u, a ti bi rekla: 'Mbappé? Da, dobar je. Ali moj brat je bolji.' U vezi sa jednom stvari sam pogriješio. Ne želim da budem bogat. Vidim šta to radi ljudima, čak i porodici. Kada sam bio u Leganésu, sve što sam zarađivao, slao sam kući. Došlo je do tačke gdje više nisam ni želio novac. Bio je samo teret. Nikada nisu prestajali da traže. Pretpostavljam da su mislili da sam već milioner. Nisam imao ni stan. Živio sam u trening kampu u sobi bez televizora. Samo fudbal i spavanje, fudbal i spavanje. Nisam želio veliku kuću. Nisam želio automobile. Samo sam želio da uložim sve u fudbal. Sve, da pokažem svijetu da je moja sestra bila u pravu..."

Život u Njemačkoj i obećanje na Mundijalu

"Ha... ovo će ti biti smiješno. Kada sam prešao da igram u RB Leipzig, uvijek sam kasnio. Dobro, ne kasnio. Ali dolazio sam tačno na vrijeme, što u Njemačkoj znači da mnogo kasniš. Tako da već znaš šta sam sljedeće uradio. Počeo sam da dolazim 90 minuta ranije na sve. Stalno sam bio toliko ranoranilac da su momci počeli da me zovu 'Nijemac'. Uvijek moram u svemu da pretjerujem. Nemam nimalo mira. Uvijek si to govorila.

Teren je jedino mjesto gdje se više osjećam kao kod kuće. To je mjesto gdje osjećam mir i gdje mogu da razgovaram sa tobom. Samo bih volio da si još uvijek tu, da mogu da ti kažem... Uspjeli smo. Sve što si rekla se ostvarilo. Sutra krećemo na Svjetsko prvenstvo. Stvarno. Tvoj brat će igrati za Obalu Slonovače, kao Drogba, kao Touré, kao Gervinho. Ja na to čak i ne gledam kao na utakmicu. Gledam na to kao na pozornicu. Ovo je moja šansa da cijelom svijetu pokažem ono što si ti vidjela u meni. Svaki put kada postignem gol, pobrinuću se da svi znaju tvoje ime. Pobrinuću se da te ne zaborave.

Uvijek si govorila da mogu da budem bolji od Cristiana. Ako ga vidim tamo, pozdraviću ga u tvoje ime. Uradiću ono što si predvidjela, kunem se. Prije nego što sam uopšte imao prave kopačke, govorila si svima: 'Moj brat će biti najbolji na svijetu.' Dokazaću da si bila u pravu, ili ću poginuti pokušavajući.

Tvoj brat, Jean."