Piše: Goran REDŽEPOVIĆ / Telegram.hr

Već nekoliko dana gusti crni dim prekriva nebo iznad južnog dijela Moskve. Ukrajinski napad na rafineriju koja se nalazi samo 15 kilometara jugoistočno od Kremlja simbolična je demonstracija reciprociteta nakon što je ruski dron pogodio saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice, znamenitu glavnu crkvu Kijevo-pečerske lavre.

Usto što je smrdljivi i zagušljivi dokaz nesposobnosti ruske protuzračne obrane da zaštiti “najbolje branjeni grad na svijetu”, učinak napada pojačava i privremeno zatvaranje četiri moskovske zračne luke. Šeremetjevo, Vnukovo, Domodjedovo i Žukovski zaustavljaju zrakoplovne operacije tijekom naleta ukrajinskih dronova, što stvara neopisive gužve. Ruska obrana uzrokuje dodatnu pomutnju ometanjem satelitskog signala iznad grada od 13 milijuna stanovnika. Prijemnici GPS-a, koji su glavni alat za navigaciju Moskvom, postaju beskorisni.

Je li ruski dron pogodio vjerski i kulturni spomenik pod zaštitom UNESCO-a namjerno, greškom ili je to bila posljedica elektroničkog ometanja ukrajinske protuzračne obrane — više nije ni važno. Bilo je pitanje dana kad će i najstarije pravoslavno svetište Istočnih Slavena doći na udar nekog od projektila koje Rusi ispaljuju prema glavnom gradu Ukrajine. U tipičnom danu napada, “porcija” ruskih udara sastoji se od 200 do 700 dronova kamikaza i 60 do 80 krstarećih, balističkih i aerobalističkih projektila; to se ponavlja već mjesecima.

Krah slike o nepobjedivosti

Tvrdnja Moskve da je požar izazvala raketa ispaljena iz ukrajinskog sustava Patriot nije uvjerljiva. Na mjestu požara pronađeni su ostaci besposadne letjelice Geran-2, ruske verzije iranskog Shaheda 136. Ukrajinska protuzračna obrana ne troši skupe presretače, koje ispaljuje Patriot, za obaranje jeftinih dronova. Dodatni argument je činjenica da se Patriot koristi za presretanje balističkih projektila nekoliko kilometara iznad terena. I konačno, oba tipa raketa-presretača, PAC-2 i PAC-3, u slučaju promašaja cilja aktiviraju mehanizam za samouništenje bojeve glave.

Ukrajinski uzvratni udari na Moskvu imaju prije svega političko-propagandni cilj. U iščekivanju mogućeg nastavka pregovora o okončanju rata, prizor Moskve koja gori urušava imidž nepobjedive Rusije koji Vladimir Putin nastoji projicirati na međunarodnoj sceni. Ruska javnost, pogotovo nezainteresirani dio stanovništva, ne može ignorirati rat koji je konačno stigao i u glavni grad. Tako se samo povećava ionako znatan broj građana Ruske Federacije koji žele okončanje rata.

Ipak, kad je u pitanju vođenje rata, Kijev ima mnogo važnijeg posla. Težište ofenzivnih djelovanja oružanih snaga Ukrajine odvija se u smjeru strategijskih ciljeva koje je postavio ministar obrane Mihajlo Fedorov. Temeljni cilj djelovanja dronova dugog i raketa srednjeg dometa je onemogućavanje Rusiji da financira rat. Primarna meta su proizvodni pogoni te skladišni i transportni kapaciteti petrokemijske industrije.

Nema zaliha goriva

Procjenjuje se da su rafinerijski kapaciteti Rusije degradirani oko 20 posto, a u 16 najvećih postrojenja čak 30 posto. Problemi s opskrbom naftnim derivatima najvidljiviji su među građanstvom. Na okupiranom Krimu, nakon višesatnog čekanja, dobije se tek 20 litara benzina po osobnom automobilu. Većina proizvođača benzina i dizela u Rusiji ograničila je mogućnost punjenja rezervoara na 30 do 90 litara dnevno.

Ipak, Rusija ima dovoljno dizela unatoč udarima na rafinerije; prije rata proizvodila je dvostruko više nego što je bila domaća potražnja. Problem je, međutim, u distribuciji iz pogona koji rade. Ruska vlada bila je toliko samouvjerena u raspoložive kapacitete svojih rafinerija da uopće nije stvarala strategijske rezerve.

Moskovskim ratnim stratezima ni na kraj pameti nije bila pretpostavka da bi netko mogao sistematski uništavati ruska rafinerijska postrojenja. Zato sad ispadanje iz proizvodnje svake rafinerije smjesta stvara privremenu nestašicu na okolnom tržištu, dok se ne organizira dostava iz drugih rafinerija.

Izolacija južnog vojišta

Problem s benzinom je mnogo veći jer su predratni kapaciteti jedva pokrivali domaću potražnju. Prodaja benzina u kanistrima za gorivo već je zabranjena, “zbog povećane sezonske potražnje”. Nestašici uvelike doprinose ukrajinski udari na skladišne kapacitete i transportnu mrežu. U konačnici, smanjeni prihod od izvoza sirove nafte, plina i naftnih derivata ima sve ozbiljniji učinak na sposobnosti Rusije da puni svoj proračun.

Ipak, Vojska Ruske Federacije neće patiti zbog smanjene proizvodnje pogonskog goriva, nego zbog problema u distribuciji naftnih derivata. Operacija izolacije južnog vojišta i poluotoka Krima od strategijske pozadine ima za cilj upravo to: maksimalno reducirati logističke kapacitete, što uključuje i opskrbu ruskih postrojbi pogonskim gorivom. Udari su fokusirani na pojedinačna cestovna, željeznička i pomorska transportna sredstva, iako ne izostaju ni napadi na važne komunikacijske objekte.

Ne postoji pouzdana statistika uništenja transportnih vozila; ukrajinski dnevni učinak ovisi o raspoloživim ciljevima. Napadaju uska grla gdje dođe do gomilanja kamiona. Tako je 11. lipnja u Armjansku u Hersonskoj oblasti, kod mosta koji Krim povezuje s ostatkom Ukrajine, u jednom danu uništeno 50 teretnih kamiona sa streljivom i gorivom.

Slobodan lov na kamione

Drugi način degradacije zemaljskih linija opskrbe su napadi na konvoje kamiona duž glavnih komunikacija. No Rusi su usitnili cestovni promet i disperzirali ga na lokalne ceste, pa je sve češća taktika “slobodnog lova” ukrajinskih dronova na pojedinačne kamione duž komunikacijskih pravaca. Prema neovisnim izvorima, broj uništenih cestovnih transportnih sredstava od početka rata tek je nedavno premašio broj uništenih ruskih tenkova: dokumentiran je gubitak 4414 ruska transportna sredstva na kotačima i 4394 tenka.

Željeznički prijevoz ozbiljno je poremećen još od 2025. godine. Ovog proljeća Ukrajinci su oštetili ili uništili najmanje deset teretnih željezničkih kompozicija uglavnom u Luhanskoj, Donjeckoj i Zaporiškoj oblasti. Zbog stalnih napada željeznički promet za i iz Simferopolja, glavnog grada Krima, obustavljen je od početka lipnja. Ovakvo stanje željeznica, glavne transportne arterije za opskrbu Vojske Ruske Federacije, posljedica je višegodišnjih ciljanih operacija.

U posljednjem velikom udaru 17. srpnja 2023. godine Krimski most pretrpio je znatna oštećenja; zbog toga je zatvoren za teški promet. To je razlog zašto su željeznički promet preko Kerčkih vrata odvijao specijaliziranim trajektima koji su postali meta ukrajinskih napada. Slavjanin, posljednji preostali ro-ro brod sposoban prevoziti kompozicije s tenkovima, konačno je izbačen iz upotrebe ovoga travnja.

Napredak puževim korakom

Iako ne raspolaže s mnogo dalekometnog oružja velikog kalibra, Kijev pokušava višestrukim uzastopnim udarima po ključnim mostovima ostvariti dugotrajniji učinak poremećaja logistike ruskih oružanih snaga. U ovoj godini Ukrajinci su ciljali najmanje osam mostova na komunikacijama koje vode ka ili se nalaze na Krimu.

I pored izvrsnih rezultata, samo nerealni optimist mogao bi pozvati na oslobođenje Krima i okupiranih dijelova Hersonske, Zaporiške i Donjecke oblasti. Naime, za svaki uništeni vojni kamion Moskva jednostavno mobilizira civilni. Na mjestu srušenog mosta vojni inženjerci izgrade zamjenski pontonski prijelaz. Umjesto potopljenih specijaliziranih brodova za prijevoz cijelih kompozicija natovarenih tenkovima, preko Kerčkog tjesnaca sad plove civilni trajekti, doduše manjeg kapaciteta. Ipak, ukupan učinak svakog dana nepovratno smanjuje izglede Moskve za okončanje rata vojnom pobjedom.

Iako je stanje kod Kostjantinivke vrlo teško za ukrajinske branitelje, taktika infiltracije malih skupina, kojom Rusi ostvaruju napretke na frontu, znači napredovanje puževim korakom uz značajne gubitke u ljudstvu.

Više mrtvih nego ranjenih

Za razliku od ukrajinskih napada po linijama opskrbe na operativnoj i strategijskoj dubini, Vojska Ruske Federacije znatno otežava položaj ukrajinskih vojnika na frontu udarima po taktičkoj dubini logističkih pravaca. Posljedično, Rusi ciljaju na taktičke dobitke, čijim umnožavanjem žele realizirati svoj strategijski cilj, potpunu okupaciju Donbasa.

Kijev nastoji preokrenuti situaciju na frontu u svoju korist djelujući na operativnoj i strategijskoj razini. Iako Rusi i dalje ostvaruju manje teritorijalne dobitke, zbog intenzivnog djelovanja FPV dronova po prvi put u povijesti ratovanja broj poginulih vojnika nadmašuje ranjenike.

Za razliku od Ukrajine, Rusija je svoje masivne valove raketa i dronova usmjerila na slamanje volje Ukrajinaca za vođenje rata. U zimskim mjesecima na meti su bile termoelektrane i elektroenergetska mreža. U ljetnim mjesecima fokus udara iz zraka prebačen je na vodoopskrbne i kanalizacijske sustave. Tek na trećem, odnosno četvrtom, mjestu nalaze se ukrajinski sustavi opskrbe gorivom i transportno-proizvodna mreža. Svi silnici kroz povijest ratovanja imaju istu shemu: ako ne ide na bojnom polju, neuspjehe svoje vojske nastoje kompenzirati teroriziranjem civilnog stanovništva.

Rekord ukrajinskog Plamenca

Godina 2026. donijela je značajne pomake u ukrajinskom ofenzivnom djelovanju. Uočeni su ponavljajući napadi ukrajinskih dronova velikog dometa na već pogođene ciljeve; time nastoje održavati učinak prethodnih udara. Salve dronova kamikaza kreću se između 200 i 350 jedinica u jednom danu i dosežu maksimalnu udaljenost od 1600 do 1700 kilometara. Europski dio Ruske Federacije nalazi se u radijusu djelovanja ukrajinskog dalekometnog naoružanja.

Masa bojeve glave najubojnijih dronova koji gađaju rusku strategijsku dubini dostigla je 200 kilograma. Sve je veća upotreba autonomnih sustava navigacije, a umjetna inteligencija postala je standardni dio tehnološkog rješenja napadačkih dronova.

Uočena je veća upotreba moćnih krstarećih projektila FP-5 Plamenac s poboljšanom taktičkom navigacijom za dolazak do cilja. Posljednji rekord Plamenca iznosi 1300 kilometara, udaljenost na kojoj su dva od pet lansiranih krstećih projektila pogodila cilj, tvornicu VNIIR-Progress koja proizvodi antene Kometa za satelitsku navigaciju ruskih navođenih projektila. No broj proizvedenih i upotrebljenih FP-5 daleko je ispod količine koja bi ozbiljno utjecala na ratna zbivanja.

Stižu Zahrđali bodeži

Ipak na tom polju pojavili su se i ozbiljniji pomaci. Prema dostupnim pokazateljima iz ruskih izvora, izgleda da je Ukrajina već primila i upotrebila krstareće rakete razvijene u okviru američkog programa streljiva za napad produženog dometa (ERAM). Riječ je o krstarećoj raketi AGM-188A Rusty Dagger ili “Zahrđali bodež” koju je, za potrebe rata u Ukrajini, razvila američka tvrtka Zone 5 Technologies.

Projektil dometa 930 kilometara ima ukupnu masu 227 kilograma, što je ekvivalent bombe Mk-82. Bojeva glave je ograničena na 45 kilograma. Međutim, projektil raspolaže znatno vrećom kinetičkom energijom od dronova dugog dometa, što predstavlja dodatnu sposobnost za napad na utvrđene objekte. U obrušavanju k cilju dron doseže brzinu oko 250 kilometara na sat, a krstareća raketa može pikirati trostruko većom brzinom.

Tako bi ukrajinsko ratno zrakoplovstvo po prvi put imalo na raspolaganju veću količinu raketa za izvođenje koncentriranih udara po visoko branjenim ciljevima. Ukupno je odobrena prodaja 3350 krstarećih projektila iz programa ERAM. Prva očekivana dostava od 250 projektila trebala bi se dogoditi u listopadu, s ritmom isporuke od 1000 komada godišnje.

Upozorenje gospodaru rata

Projektili AGM-188 testirani su na američkim avionima F-16, kakve ima i Ukrajina. Teoretski, jedna eskadrila od dvanaest F-16 u jednom naletu mogla bi ispaliti salvu od 144 “Zahrđala bodeža”. To je količina koju svaka protuzračna obrana mora respektirati.

Iako Ukrajina bilježi značajne rezultate u suzbijanju ruske agresije, još je rano govoriti o tome da Kijev preuzima strategijsku inicijativu, kamoli o skorom ruskom porazu. Ipak, ako Rusi i naredne zime ponove strategiju smrzavanja, uništavajući ukrajinsku energetsku infrastrukturu, sličnu sudbinu mogli bi doživjeti i Moskovljani. Crni oblaci iznad Moskve ozbiljno su upozorenje gospodaru rata u Kremlju.