Britanski premijer Keir Starmer objavio je u ponedjeljak da podnosi ostavku na dužnost premijera i čelnika Laburističke stranke, čime završava mandat kraći od dvije godine na čelu britanske vlade. U obraćanju ispred Downing Streeta Starmer je rekao kako je dolazak na mjesto premijera nakon pobjede na izborima u srpnju 2024. bio 'najponosniji trenutak u njegovu životu'.

'U politiku sam ušao jer sam želio promijeniti živote milijuna ljudi nabolje', poručio je, prisjećajući se puta kojim je Laburistička stranka ponovno došla na vlast nakon godina provedenih u oporbi. Starmer je istaknuo da je preuzeo stranku koja je bila 'politički, financijski i moralno bankrotirana' te da su mu mnogi govorili kako su laburisti politički završena priča. 'Dokazao sam da nisu bili u pravu', rekao je.

Među svojim najvećim postignućima naveo je reformu stranke i, kako je rekao, uklanjanje 'otrova antisemitizma', kao i obnovu povjerenja birača u Laburističku stranku po pitanju gospodarstva, obrane i nacionalne sigurnosti.

Govoreći o razlozima odlaska, Starmer je rekao da se unutar stranke posljednjih dana otvorilo pitanje je li on najbolja osoba za vođenje laburista na sljedećim parlamentarnim izborima. 'Čuo sam odgovor svoje stranke na to pitanje i prihvaćam ga dostojanstveno', rekao je.

Naglasio je kako je svaku odluku tijekom mandata donosio vodeći se interesima države. 'Svaka odluka koju sam donio bila je vođena time da na prvo mjesto stavim zemlju koju volim', poručio je prije nego što je službeno objavio:

'Podnijet ću ostavku na mjesto čelnika Laburističke stranke.' Time je potvrdio i odlazak s dužnosti premijera Ujedinjenog Kraljevstva, otvarajući put izboru novog lidera laburista i budućeg stanara Downing Streeta.

Istaknuo dobre stvari

U govoru je naglasio kako britansko gospodarstvo raste brže od usporedivih zemalja te da plaće kontinuirano rastu brže od inflacije svakog mjeseca otkako su laburisti došli na vlast.

Starmer je kao važna postignuća izdvojio osigurana ulaganja i pokretanje velikih infrastrukturnih projekata, kao i, kako je rekao, kraj politike štednje. Posebno je naglasio da su liste čekanja u Nacionalnoj zdravstvenoj službi (NHS) zabilježile najbrži pad u posljednjih 17 godina.

Među uspjesima svoje vlade naveo je i najveće poboljšanje prava radnika i podstanara u posljednjoj generaciji, najveće povećanje obrambenih izdvajanja od završetka Hladnog rata, smanjenje broja ilegalnih prelazaka La Manchea malim brodovima te zatvaranje dijela hotela koji su služili za smještaj tražitelja azila.

Dodao je i da je njegova vlada uvela mjere za bolju zaštitu mladih od štetnih utjecaja društvenih mreža te da je, prema njegovim riječima, pola milijuna djece izvučeno iz siromaštva zahvaljujući odlukama koje je donio tijekom mandata.

Šest britanski premijer

Starmer je šesti britanski premijer koji je bio prisiljen napustiti tu dužnost u posljednjih deset godina. Nakon referenduma o Brexitu otišao je David Cameron, potom Theresa May, Boris Johnson i Liz Truss pod pritiskom vlastitih zastupnika, dok je Rishi Sunak izgubio vlast na izborima.

Sve novine u Ujedinjenom Kraljevstvu su naslovnice u ponedjeljak posvetile upravo Starmerovoj političkoj sudbini, dok se pažnja javnosti sve više okreće Burnhamu kojeg mnogi vide kao najizglednijeg budućeg premijera.

Američki predsjednik Donald Trump u nedjelju je izjavio da očekuje Starmerovu ostavku te mu je poželio sreću.

Prema pisanju Guardiana, Starmer je vikend proveo u službenoj rezidenciji Chequers razmatrajući svoju političku budućnost. Iako Downing Street do ponedjeljka prijepodne nije službeno potvrdio njegov odlazak, novinari očekuju moguću objavu već tijekom dana.

Prijetnja Starmerovoj poziciji, koja već mjesecima samo raste, naglo se povećala u petak kada je vodeći stranački suparnik Andy Burnham osvojio mjesto u parlamentu koje mu omogućava da pokrene formalni postupak preuzimanja stranke.

Andy Burnham njegov nasljednik?

Britanski mediji danima su nagađali da je Starmer pred odlaskom nakon manje od dvije godine na vlasti. Navode da se njegovom ostavkom otvara put mogućem nasljedniku Andyju Burnhamu, gradonačelniku Manchestera koji će danas ponovno preuzeti zastupničku dužnost u parlamentu. On se prije deset godina dvaput bezuspješno kandidirao za predsjednika stranke, a sad se spominje kao glavni izazivač za čelno mjesto vlade i Laburističke stranke.

Burnhamu je pobjeda na dopunskim izborima u izbornoj jedinici Makerfield donijela i povratak u britanski parlament, što je preduvjet za kandidaturu za predsjednika stranke, a prije samih izbora rekao je da će, ako pobijedi, izazvati premijera.

'Apsurdna situacija'

Dio laburista i dalje javno brani Starmer. Tom Baldwin, autor Starmerove biografije, poručio je da se britanska politika našla u apsurdnoj situaciji.

'Čini se da smo došli u čudnu situaciju u kojoj Keiru Starmeru govore da mora otići kako bi se izbjegli daljnja neizvjesnost i kaos, a pritom mu poručuju da ostane još nekoliko mjeseci jer čovjek koji očajnički želi njegov posao još nije spreman', napisao je Baldwin.

Sličan stav iznio je i laburistički zastupnik John Slinger, koji smatra da Starmer jedini ima demokratski legitimitet za vođenje zemlje. 'Keir Starmer ima mandat članova Laburističke stranke. Na izborima je dobio mandat britanskih građana. Njegovi izazivači nisu ga čak ni formalno izazvali. Koji je njihov program? Kakav bi bio njihov mandat?' upitao je Slinger.

Kriza povjerenja u političare

S druge strane, sve je više onih koji smatraju da problemi s kojima se suočava Starmer nisu samo posljedica njegovih političkih pogrešaka, nego i duboke krize povjerenja u britansku politiku.

Guardian prenosi analizu političkog komentatora Chrisa Clarkea prema kojoj su britanski političari danas izloženi većim očekivanjima nego ikad prije, a istovremeno imaju sve manje prostora za stvarne promjene. Podaci koje navodi pokazuju da je prosječna razina zadovoljstva britanskih birača političkim liderima na najnižim razinama otkad se takva istraživanja provode. Taj trend dodatno se pogoršao nakon Brexita.

Clarke smatra da se političari suočavaju s paradoksom: građani od njih očekuju jednostavna rješenja za izrazito složene probleme poput migracija, nejednakosti ili gospodarskog rasta, dok su mogućnosti nacionalnih vlada sve više ograničene međunarodnim obvezama i globalnim gospodarskim okruženjem.

'Očekivanja su sve veća, a prostor za djelovanje sve manji. To glavne stranke prisiljava da se međusobno približavaju, što dodatno povećava frustracije birača', upozorava.

Bivši šef britanske državne službe Gus O'Donnell smatra da bi Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo preispitati sustav u kojem vlade ostaju vezane za predizborna obećanja i kada se okolnosti bitno promijene. 'Imali smo rat na Bliskom istoku, rast inflacije i niz drugih događaja. Možda bi trebalo razmisliti jesu li neka obećanja iz izbornih programa i dalje primjenjiva u novim okolnostima', rekao je.

Starmerov položaj oslabio je nakon lokalnih izbora u svibnju, na kojima su laburisti izgubili gotovo 1500 vijećnika u Engleskoj, vlast u Walesu te ostvarili najlošiji rezultat na izborima za škotski parlament. Nezadovoljstvo u stranci raslo je i zbog promjena političkog smjera, spornih reformi socijalne politike, odnosa prema Gazi te odluke da Lord Peter Mandelson bude imenovan britanskim veleposlanikom u SAD-u. Mandelson je kasnije smijenjen nakon novih informacija o njegovu odnosu s Jeffreyjem Epsteinom.