Kratki videi mogu stvoriti dojam da smo nešto brzo i lako naučili. Međutim, novo istraživanje pokazuje da taj dojam vara. Ljudi koji gledaju kratke videe, poput onih s TikToka i drugih društvenih mreža, slabije pamte informacije od onih koji gledaju dulje videe s istim sadržajem.

Razlika se vidi i u mozgu

Posebno je zanimljivo to da se razlika ne vidi samo na testu znanja, već i u mozgu.

U novom radu objavljenom u časopisu Communications Psychology znanstvenici su pokazali da kratki videi smanjuju sinkronizaciju aktivnosti u dijelovima mozga važnima za pažnju, epizodičko pamćenje i kognitivnu kontrolu, dok istodobno izazivaju veću sinkronizaciju u područjima povezanima s kognitivnim procesima poznatim kao odozdo prema gore, odnosno s pažnjom vođenom podražajima.

To je važan nalaz jer kratki video više nije samo zabava. On je postao jedan od glavnih načina na koji ljudi dobivaju informacije. Problem je u tome što ljudski mozak nije svojevrsni spremnik u kojeg se činjenice mogu samo tako ubaciti. Mozak mora informaciju registrirati, zadržati u radnom pamćenju i povezati sa starim znanjem kako bi ona završila u dugoročnom pamćenju.

Mentalni stol

Radno pamćenje možemo zamisliti kao mentalni stol. Na njemu držimo ono o čemu trenutačno razmišljamo. Taj stol je malen. Ako na njega stalno padaju novi prizori, rezovi, zvukovi, natpisi i promjene teme, starije informacije mogu se lako izgurati preko ruba prije nego što ih mozak stigne pohraniti.

Znanstvenici s Yunnan Normal Universityja i Central China Normal Universityja u novoj su studiji istražili na koji način kratki informativni videosadržaji djeluju na mozak i pamćenje, odnosno učenje. Kako pišu autori, "brzi porast broja kratkih videa, osobito formata nalik društvenim mrežama koji se odlikuju brzim prebacivanjem i fragmentiranim sadržajem, doveo je do njihova sve češćeg uključivanja u obrazovna okruženja, ali je njihova učinkovitost i dalje sporna".

Tri eksperimenta s videima

Znanstvenici su u studiji proveli tri eksperimenta.

U prvom su 180 studenata pustili da gledaju desetominutni video o putovanjima. Jedna skupina gledala je kontinuirani, dulji dokumentarni isječak. Druga je gledala isti informacijski sadržaj razlomljen u niz kraćih videa, uz umetnute neutralne kadrove poput snimki krajolika iz zraka. Količina govora i broj činjenica bili su usklađeni, a sudionici nisu znali da će ih se testirati.

Nakon gledanja dobili su iznenadan test pamćenja, a zatim još jedan test idući dan. Oni koji su gledali kratke, isprekidane videe pamtili su slabije.

U drugom eksperimentu, s novom skupinom od 185 studenata, sudionicima je unaprijed rečeno da moraju pažljivo gledati jer će kasnije biti ispitani. No ni to nije potpuno uklonilo razliku u pamćenju. Čak i kada su se ljudi svjesno trudili učiti, isprekidani format doveo je do slabijeg pamćenja i većeg zaboravljanja tijekom noći.

Šta je pokazalo snimanje mozga?

Treći eksperiment bio je neuroznanstveno najzanimljiviji jer su znanstvenici sudionike stavili u uređaj za snimanje magnetskom rezonancijom (fMRI), koji prati promjene protoka krvi u mozgu i tako neizravno pokazuje obrasce moždanih aktivnosti. Sudionici su gledali videe dok su znanstvenici pratili aktivnosti njihovih mozgova.

Pritom nisu gledali samo koji je dio mozga aktivan, nego i koliko su mozgovi različitih ljudi "usklađeni" dok gledaju isti sadržaj. Ta metoda zove se inter-subject correlation, odnosno usporedba sličnosti moždanih odgovora među različitim sudionicima.

Kod duljeg, povezanog videa zabilježena je veća sinkronizacija u područjima važnima za prostornu pažnju, epizodičko pamćenje i organiziranje događaja u smislen slijed. Kod kratkih videa sinkronizacija je bila slabija upravo u tim mrežama. Istodobno je bila jača u područjima povezanima s tzv. pažnjom odozdo prema gore. To je pažnja koju nam otima nešto izvana: bljesak, nagla promjena kadra, glasna glazba ili neočekivani rez.

Autori iz toga zaključuju da "fragmentirana i brzo promjenjiva priroda tipičnih kratkih videa s društvenih mreža pojačava privlačenje pažnje odozdo prema gore nauštrb kognitivnih procesa odozgo prema dolje koji su ključni za duboko učenje i konsolidaciju dugoročnog pamćenja". Konsolidacija je proces u kojem se nova sjećanja učvršćuju.

Raniji rad pokazao je sličan obrazac

Ovo istraživanje nastavlja se na raniji rad iste istraživačke skupine objavljen 10. siječnja 2026. u časopisu npj Science of Learning. U toj studiji 57 sudionika gledalo je ili kontinuirani dulji video ili više kraćih videa koji su bili usklađeni po trajanju i sadržaju. Skupina koja je gledala kratke videe imala je slabiju točnost pamćenja. U mozgu su zabilježene slabije aktivacije u klaustrumu, kaudatnoj jezgri i srednjem temporalnom girusu, kao i slabija povezanost klaustruma i kaudatne jezgre.

Još jedan relevantan rad, objavljen 26. studenoga 2025. u npj Science of Learning, istražio je kako izlaganje različitim kratkim videosadržajima utječe na sposobnost mozga da neprekidan tijek iskustva podijeli na smislene cjeline. Sudionici su najprije bili izloženi nasumično odabranim kratkim videima, a zatim su gledali neki drugi, dulji, kontinuirani filmski isječak. Rezultati su pokazali da su oni koji su bili više zloženi kratkim sadržajima slabije pamtili kasniji kontinuirani film.

No, treba istaknuti da autori ne tvrde da kratki videi trajno oštećuju pamćenje.

Ovo ne znači da je svaki kratki video loš

Znanstvenici tumače da kratki video nije nužno i uvijek loš. On može biti dobar uvod u temu, podsjetnik ili demonstracija jednostavne vještine. Problem nastaje kada kratki, brzi i snažno podražajni format pokušamo koristiti za duboko učenje složenih tema. Tada nas može prevariti osjećaj lakoće konzumacije sadržaja.

Nova studija ne dokazuje da TikTok, Reels ili Shorts trajno oštećuju mozak. Autori ističu da ona ne pokazuje ni da će svatko tko gleda kratke videe loše učiti. Sudionici su uglavnom bili zdravi studenti, a u fMRI uređaju ljudi ne skrolaju kao na mobitelu.

No poruka nalaza studije ipak je jasna. Ako nešto želimo stvarno naučiti, mozgu treba omogućiti kontinuitet. Treba mu vrijeme da predahne između činjenica, da ih poveže, usporedi sa starim znanjem i sve pretvori u priču koju možemo ponovno ispričati.

(Index.hr)