Piše: Amina Čorbo Zećo / NAP

Četiri godine traje suđenje u predmetu Dobrovoljačka, a Tužilaštvo BiH i dalje pred Sud izvodi svjedoke čiji iskazi, barem prema onome što je danas izneseno, ne doprinose rasvjetljavanju događaja koji su predmet optužnice. Inače, u ovom periodu nije podignuta niti jedna optužnica za opsadu Sarajeva!

Enver Hadžiabdić i Senadin Seferović govorili su o tome kako su se početkom rata kao dobrovoljci priključili lokalno organizovanim jedinicama, opisivali su atmosferu u opkoljenom Sarajevu i razloge zbog kojih su građani uzeli oružje u ruke. Obojica su svjedočila i da su se 3. maja nalazili u blizini Bistrika.

Međutim, ključna činjenica jeste da nijedan od njih nije mogao posvjedočiti o onome zbog čega se ovaj postupak vodi. Hadžiabdić je rekao da sa svoje pozicije nije mogao vidjeti dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici, već samo prolazak vojne kolone, a da su cerade bile spuštene na vojnim kamionima. Seferović je izjavio da nije mogao vidjeti ni komandu JNA ni samu Dobrovoljačku ulicu, već dio raskrsnice, te da je nakon određenog vremena otišao.

Ako nakon četiri godine suđenja Tužilaštvo BiH kao važne dokaze izvodi svjedoke koji otvoreno potvrđuju da nisu vidjeli događaj koji je predmet optužnice, teško je izbjeći pitanje čemu ovakav način vođenja postupka uopće služi.

Umjesto da se sudski proces fokusira na neposredne činjenice i dokaze, vrijeme se troši na iskaze koji uglavnom potvrđuju ono što odavno nije sporno - da je Sarajevo u proljeće 1992. bilo izloženo napadima i da su se građani organizovali radi odbrane.

Takvi iskazi mogu imati značaj za razumijevanje ratnog konteksta, ali je legitimno zapitati se koliko doprinose dokazivanju konkretnih navoda iz optužnice.

Nakon četiri godine postupka, javnost s pravom može reći da Tužilaštvo BiH u svojim revizionističkim pohodima gubi konce. Dokaze koji neposredno rasvjetljavaju događaj još nismo vidjeli, a svjedoci koji potvrđuju da sami taj događaj nisu ni vidjeli se nižu, dok se optuženi mrcvare pred Sudom BiH.

Zbog toga današnje ročište ostavlja utisak da se postupak namjerno razvlači, umjesto da se efikasno vodi prema utvrđivanju činjenica i donošenju sudske odluke u razumnom roku.