Delegacija zastupnika Evropskog parlamenta saopćila je da joj je onemogućen potpuni nadzor nad migrantskim centrom kojim Italija upravlja u Gjadëru, na sjeverozapadu Albanije. Osoblje im, kako tvrde, nije omogućilo pristup ćelijama, dostavilo podatke niti odgovorilo na postavljena pitanja.

Zastupnici iz političke grupacije Zeleni/Evropski slobodni savez posjetili su centar u ponedjeljak, 29. juna, u okviru obilaska objekata uspostavljenih na osnovu sporazuma Italije i Albanije.

Tineke Strik, nizozemska zastupnica u Evropskom parlamentu koja je učestvovala u posjeti, ponašanje osoblja opisala je kao razočaravajuće i sramotno.

"Osoblje nam je stvaralo brojne prepreke", kazala je Strik, tvrdeći da delegacija nije dobila tražene podatke niti mogućnost da razgovara sa svim osobama koje se nalaze unutar zatvorenog dijela centra.

"Nisu odgovarali na pitanja i nisu nam dozvolili da uđemo u ćelije i vidimo stvarno stanje", dodala je.

Italijanski centri u Albaniji

Delegacija je posjetila i prihvatni objekt u luci Shëngjin, gdje se iskrcavaju i evidentiraju migranti koje italijanski brodovi presretnu ili spase u međunarodnim vodama.

Prema protokolu koji su Italija i Albanija potpisale u novembru 2023. godine, centar u Shëngjinu namijenjen je početnoj provjeri i registraciji, dok je kompleks u Gjadëru prvobitno bio predviđen za obradu zahtjeva za azil i zadržavanje osoba čiji su zahtjevi odbijeni.

Objekti se nalaze na teritoriji Albanije, ali su pod italijanskom jurisdikcijom. Italija je odgovorna za postupke azila, donošenje odluka i eventualni povratak migranata, dok albanska policija osigurava vanjski prostor oko centra.

Program se odnosi isključivo na punoljetne muškarce koje italijanska mornarica ili obalna straža presretnu u međunarodnim vodama. Petogodišnji sporazum Italiju bi trebao koštati približno 160 miliona eura godišnje.

Strik je izrazila zabrinutost i zbog položaja osoba koje se nalaze u Gjadëru. Prema njenim riječima, pojedini migranti s kojima su eurozastupnici uspjeli razgovarati imali su poteškoća prilikom podnošenja zahtjeva za azil i nisu vidjeli način da izađu iz sistema koji smatraju nefunkcionalnim.

Centar je od početka bio suočen s pravnim i logističkim problemima. Iako je prvobitni plan predviđao prihvat do 3.000 osoba mjesečno, tokom prvih mjeseci rada u objektima se nalazio tek mali broj migranata.

Italijanski sudovi u više navrata zaustavljali su premještanje ljudi u Albaniju, dovodeći u pitanje odluke italijanskih vlasti da države poput Bangladeša i Egipta bez izuzetka proglase sigurnim zemljama porijekla.

Sud Evropske unije presudio je u augustu 2025. godine da odluka države članice o proglašavanju neke zemlje sigurnom mora biti podložna djelotvornoj sudskoj kontroli. Izvori na kojima se takva odluka zasniva moraju biti dostupni i podnosiocu zahtjeva za azil i nadležnom sudu.

Nakon sudskih prepreka Gjadër se počeo prvenstveno koristiti kao centar za zadržavanje osoba kojima je već naložena deportacija. Do sredine juna 2026. godine kroz njega je, nakon promjene namjene, prošlo približno 620 ljudi.

Međunarodni komitet za spašavanje (IRC), čiji su predstavnici ranije tokom juna posjetili kompleks, upozorio je da model iz Albanije ne bi trebao postati obrazac za buduću migrantsku politiku Evropske unije.

Prema navodima organizacije, oko 70 osoba tada se nalazilo u centru, dok je na osiguranju u smjenama bilo angažirano više od 150 policajaca. Migranti su govorili o psihičkim teškoćama, ograničenom pristupu informacijama i problemima u ostvarivanju kontakta s porodicama.

Mobilni telefoni im se oduzimaju po dolasku, a pozivi su dozvoljeni samo u ograničenim terminima. IRC tvrdi da postojeći sistem ljude dodatno izolira i upozorava da zatvaranje izvan teritorije EU otežava nadzor nad poštivanjem njihovih prava.

EU uvodi centre za povratak

Posjeta eurozastupnika uslijedila je u trenutku velikih promjena evropske politike prema migrantima kojima je odboren boravak.

Evropski parlament je 17. juna 2026. godine, sa 418 glasova za, 218 protiv i 30 suzdržanih, podržao nova pravila o povratku državljana zemalja izvan EU koji nemaju pravo ostanka u nekoj članici.

Pravila omogućavaju premještanje osoba kojima je izdato rješenje o povratku u posebne centre na teritoriji država izvan Evropske unije, pod uslovom da je s tom državom zaključen sporazum i da ona poštuje ljudska prava, međunarodno pravo i zabranu prisilnog vraćanja u opasnost.

Nova regulativa predviđa i mogućnost zadržavanja do 24 mjeseca, uz dodatno produženje od šest mjeseci u određenim okolnostima. Vlasti bi mogle narediti i elektronski nadzor, redovno javljanje ili boravak na određenoj lokaciji.

Tekst koji je podržao Evropski parlament tada je još trebao formalno odobriti Vijeće Evropske unije i objaviti ga u Službenom listu prije stupanja na snagu.

Kritičari tvrde da će nova pravila proširiti probleme koji su već zabilježeni u Albaniji.

Zastupnica Zelenih Mélissa Camara sporazum je nazvala sramotnim, tvrdeći da je uspostavljen pravni okvir koji će služiti politici usmjerenoj protiv migranata.

Zagovornici novih pravila odgovaraju da države EU moraju imati efikasniji sistem za vraćanje osoba kojima je pravosnažno utvrđeno da nemaju pravo boravka.

Italijanska premijerka Giorgia Meloni sporazum Rima i Tirane predstavlja kao inovativno rješenje koje bi mogle preuzeti i druge evropske države. Organizacije za ljudska prava, međutim, upozoravaju da se odgovornost za migrante time premješta izvan teritorije Unije, gdje je javni i institucionalni nadzor znatno teže provoditi.

Italija i Albanija nisu objavile potpune podatke o broju novih osoba koje su posljednjih sedmica prebačene u centre.

Kako piše Euronews, navodno sprečavanje eurozastupnika da pregledaju ćelije i dobiju podatke ponovo je otvorilo pitanje transparentnosti jednog od najkontroverznijih migrantskih projekata u Evropi.