Stotine stranih plaćenika sa Zapada učestvovale su u ratnim sukobima u Bosni i Hercegovini tokom devedesetih godina prošlog stoljeća. Mnogi od njih borili su se u redovima hrvatskih jedinica i činili teške zločine nad civilima, a među njima se nalazilo i najmanje trinaest državljana Austrije, piše bečki Der Standard.

Dvojica austrijskih državljana upoznala su se u hotelu Park u Mostaru. U tom periodu pristupili su zloglasnoj "Kažnjeničkoj bojni" čiji je vođa bio Mladen Naletilić Tuta. Wolfgang N. iz Salzburga i Stefan T. iz Koruške ratovali su kao plaćenici protiv međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.

N. je kasnije naveo da je po dolasku zadužio automatsku pušku kalašnjikov, automat, osam ručnih bombi, vojnički nož i pancirni prsluk. Svoja ratna iskustva opisao je u knjizi pod nazivom "Idem se igrati Ramba". U njoj detaljno svjedoči o upadima u sela na području Hercegovine u kojima su živjeli Bošnjaci.

Pravosudni organi u Klagenfurtu podigli su 1996. godine optužnicu protiv obojice zbog ubistva kolege plaćenika iz Njemačke. Zločin se dogodio 1993. godine u Mostaru. Sud je osudio policijskog kadeta T. na 11 godina zatvora. Za službu u jedinici Naletilića navodno je primao mjesečnu platu od 2.000 šilinga (oko 145 eura). Dva njemačka državljanina također su proglašena krivima, dok je N. oslobođen optužbi.

Haški tribunal (ICTY) osudio je Naletilića na kaznu od 20 godina zatvora zbog progona, mučenja i protjerivanja bošnjačkog stanovništva u zapadnoj Hercegovini. S druge strane, N. je godinama kasnije privukao pažnju javnosti zbog kršenja zakona o zabrani nacističkog djelovanja. Njegovo ime pojavilo se 2025. godine na izbornoj listi partije FPÖ (Slobodarska partija Austrije) u općini Mistelbach. Nakon što su mediji otkrili da je na društvenim mrežama objavio modificiranu parolu zloglasne SS jedinice, istupio je iz partije.

Krvavi trag zapadnih dobrovoljaca

Istraživanja pokazuju da su N. i T. bili dio grupe od 13 državljana Austrije koji su ratovali na hrvatskoj strani. Hrvatski historičar Tomislav Šulj navodi da je u ovim formacijama evidentirano između 800 i 1.000 stranaca iz ukupno 45 država. Među njima su najbrojniji bili dobrovoljci iz Velike Britanije (204), Njemačke (132) i Francuske (90). Tokom ratnih operacija poginulo je 85 stranih plaćenika, dok je 130 ranjeno.

Jedan od poginulih bio je i austrijski državljanin Stefan S.. Drugi Austrijanac, Ivan H., izgubio je život na Ovčari kod Vukovara, gdje su ga ubile srpske jedinice. On je na ratište otišao vođen porodičnim vezama s Hrvatskom.

Većina preživjelih plaćenika i danas odbija javno govoriti o svojoj ulozi zbog straha od krivičnog progona. Austrijski zakoni propisuju gubitak državljanstva za učešće u stranim vojnim formacijama. Ipak, tokom devedesetih godina ova sankcija nije obuhvatala učešće u neregularnim oružanim grupama. Zakonska regulativa koja omogućava oduzimanje državljanstva zbog ratovanja u stranim paravojnim formacijama stupila je na snagu tek u januaru 2015. godine.

Nekadašnji saborci i danas održavaju kontakt putem zatvorenih internetskih foruma. Mnogi od njih imali su izrazito desničarske i neonacističke stavove, a pojedinci su imali bogate kriminalne dosjee. Za svoje učešće u borbama primali su redovnu vojničku platu od hrvatskih snaga, a dio njih je naknadno dobio i hrvatsko državljanstvo. Na teritoriji Bosne i Hercegovine ove jedinice djelovale su prvenstveno u Posavini i Hercegovini.

Pojedinci su pristupali formaciji HOS (Hrvatske odbrambene snage), oružanom krilu ekstremno desne stranke. Posebno zloglasna bila je jedinica "Chicago", u kojoj se borio francuski ekstremista Michel Faci, poznat po tome što je novinarima davao izjave u nacističkoj uniformi. U sastavu brigade "Kralj Tomislav" djelovao je takozvani "Vikinški vod", sastavljen uglavnom od dobrovoljaca sa sjevera i zapada Evrope.

Regrutacija neonacista i ratni turizam

Savezna vlada Njemačke potvrdila je 2001. godine u zvaničnom odgovoru da se oko 100 njemačkih državljana borilo na strani hrvatskih snaga. Prema podacima Saveznog ureda za zaštitu ustava, većina njih imala je desničarsku i ekstremističku pozadinu. Regrutacija se često odvijala preko ekstremističkih časopisa i organiziranih skupova. Neonacista Gerhard Endres organizirao je skupove na kojima su se tražili dobrovoljci pod maskom sanitetskog osoblja.

Na drugoj strani, u redovima Vojske RS također su ratovali strani državljani, uglavnom iz Rusije, Bjelorusije i Ukrajine. Tokom rata pojavile su se tvrdnje o organiziranim dolascima boraca iz zapadnih zemalja na područja pod kontrolom srpskih snaga. U Švicarskoj je 1993. godine grupa od 40 parlamentaraca zatražila istragu o navodnom "vikend-turizmu" plaćenika.

Ipak, Savezno vijeće Švicarske tada je saopćilo da opsežnim kontrolama nisu pronađeni dokazi o organiziranom prevozu dobrovoljaca na ratišta bivše Jugoslavije. Zvaničnici su potvrdili tek pojedinačne odlaske državljana s prostora bivše države. Tvrdnje o strancima koji su navodno plaćali da pucaju na opkoljeno Sarajevo nikada nisu dokazane, dok je učešće stotina zapadnih dobrovoljaca u ratnim jedinicama ostalo historijski zabilježeno, ali uglavnom zaboravljeno u zapadnoj javnosti.