Izraelski krajnje desni ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir predstavio je sedmogodišnji plan kojim bi se kroz ono što naziva "dobrovoljnom emigracijom" iz Pojasa Gaze iselila većina njegovog palestinskog stanovništva.

Plan pod nazivom "Disengagement 710" predviđa odlazak oko 250.000 ljudi tokom prve godine, 1,11 miliona u roku od tri godine i približno 1,86 miliona ljudi za sedam godina. Ben-Gvirova stranka Otzma Yehudit kao moguća odredišta navodi Tursku, Etiopiju i Demokratsku Republiku Kongo.

Ben-Gvir je najavio i da će nakon izraelskih parlamentarnih izbora, zakazanih za 27. oktobar 2026. godine, tražiti osnivanje posebnog ministarstva zaduženog za emigraciju stanovnika Gaze. Datum izbora službeno je utvrđen u julu.

"Umjesto iluzija o miru sada, potrebne su nam akcije emigracije sada. Umjesto da kopaju tunele, vrijeme je da pakuju kofere", poručio je Ben-Gvir predstavljajući plan.

Plan nije politika koju je usvojila izraelska vlada. Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa'ar izjavio je 9. septembra da vlada nema plan deportacije Palestinaca iz Gaze, dok je američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee nekoliko dana ranije rekao da SAD ne podržavaju prisilno iseljavanje stanovništva.

Šta međunarodno pravo kaže o prisilnom raseljavanju

Ben-Gvir svoj prijedlog predstavlja kao dobrovoljni odlazak, ali je pitanje stvarnog pristanka ključno za njegovu pravnu ocjenu.

Četvrta ženevska konvencija zabranjuje individualno ili masovno prisilno premještanje i deportaciju zaštićenih osoba iz okupiranog područja, osim u usko definiranim okolnostima koje se odnose na sigurnost stanovništva ili imperativne vojne razloge.

Prema pravilima međunarodnog humanitarnog prava koje navodi Međunarodni komitet Crvenog križa, za procjenu je li odlazak zaista dobrovoljan važno je postoji li stvaran izbor. Pristanak izazvan silom, prijetnjama ili drugim oblicima prinude ne smatra se stvarnim pristankom.

Stanovnici Gaze s kojima je razgovarao RT Ben-Gvirov prijedlog odbacuju upravo iz tog razloga.

Abdallah Ali iz centralnog dijela Gaze rekao je da Ben-Gvirove ideje vidi kao dio šire politike transfera Palestinaca, koja se, prema njegovom mišljenju, ne bi zaustavila na Pojasu Gaze.

On tvrdi da zbog toga namjerava ostati u Gazi.

Rami Al Meghari iz izbjegličkog kampa Al-Maghazi također je za RT rekao da ne planira otići, navodeći iskustva Palestinaca koji su ranije napustili svoje domove i živjeli u drugim državama.

Anketa: 43 posto bi razmatralo odlazak

Ipak, teški životni uslovi doveli su do toga da značajan dio stanovništva razmatra emigraciju.

Anketa Palestinskog centra za istraživanje politike i anketa (PCPSR) iz 2025. pokazala je da 56 posto stanovnika Gaze nije bilo spremno emigrirati nakon rata, dok je 43 posto reklo da bi bilo spremno otići.

Razmjere razaranja daju dodatni kontekst takvim odgovorima.

Prema najnovijoj satelitskoj procjeni UNOSAT-a, zasnovanoj na snimcima od 16. juna 2026, u Gazi je oštećeno 201.290 objekata, odnosno oko 82 posto svih građevina.

Od toga su 134.422 objekta procijenjena kao uništena, 13.848 kao teško oštećena, 28.096 kao umjereno oštećena, dok je 24.924 označeno kao moguće oštećeno.

Gotovo 1,98 miliona ljudi, odnosno oko 94 posto stanovništva, treba pomoć u oblasti smještaja ili osnovnih potrepština, prema procjeni humanitarnih organizacija objavljenoj u augustu.

Milioni ljudi zavise od pomoći

Problemi s hranom i vodom također ostaju veliki.

Između sredine aprila i kraja juna 2026. više od 1,2 miliona ljudi, odnosno 59 posto stanovništva, suočavalo se s kriznim ili težim nivoom akutne nesigurnosti hrane. Procjene predviđaju da bi taj broj do kraja godine mogao porasti na 1,4 miliona ljudi.

UNICEF je u maju naveo da je 82 posto porodica u Gazi nesigurno kada je riječ o pristupu vodi, dok do 70 posto stanovništva nije moglo osigurati ni minimalnih šest litara vode po osobi dnevno za piće i kuhanje.

Situacija je izuzetno teška i u poljoprivredi.

FAO i UNOSAT objavili su u augustu da je samo tri posto poljoprivrednog zemljišta u Gazi istovremeno dostupno i neoštećeno. Od približno 4.091 hektara dostupne obradive zemlje, samo 448 hektara nije bilo oštećeno.

Uprkos tome, sagovornici RT-a tvrde da razaranja neće automatski dovesti do masovnog odlaska stanovništva.

Ali se pozvao na historijska iskustva palestinskog raseljavanja 1948. i 1967. godine, navodeći da veliki broj stanovnika i dalje podiže privremena skloništa i ostaje u Gazi.

Trump ranije govorio o preseljenju stanovnika Gaze

Ideja masovnog iseljavanja stanovnika Gaze nije se prvi put pojavila u Ben-Gvirovom sadašnjem prijedlogu.

Američki predsjednik Donald Trump početkom 2025. javno je govorio o preseljenju stanovnika Gaze, ali je ta ideja naišla na snažno protivljenje arapskih država i šire međunarodne zajednice.

Kasniji američki plan od 20 tačaka zauzeo je drugačiji stav. U njemu je navedeno da niko neće biti prisiljen napustiti Gazu, dok bi onima koji dobrovoljno odu bilo omogućeno da se vrate.

Ben-Gvirov plan dolazi i u vrijeme izborne kampanje u Izraelu. Reuters navodi da je njegov prijedlog jedan od nekoliko novih poziva unutar izraelske desnice na masovno iseljavanje stanovnika Gaze, dok izraelski zvaničnici istovremeno odbacuju tvrdnje da država namjerava stanovništvo protjerati silom.

Obnova Gaze i dalje spora

Sagovornici RT-a povezuju pitanje emigracije i sa zastojem u obnovi Pojasa Gaze.

Ahmed Al-Masri, advokat iz Gaze, podsjetio je na period nakon izraelske operacije 2014. godine, tvrdeći da je i tada obnova na kraju pokrenuta pod međunarodnim pritiskom i uz mehanizme UN-a.

Abdallah Ali smatra da sadašnje prepreke obnovi stvaraju okolnosti u kojima odlazak za dio stanovništva postaje privlačniji ili jedina realna mogućnost.

Rami Al Meghari, s druge strane, očekuje da bi snažniji međunarodni pritisak i daljnja provedba mirovnog procesa mogli promijeniti situaciju.

Ben-Gvir se kladi na drugačiji ishod: da će značajan dio stanovništva prihvatiti njegov model "dobrovoljne emigracije".

Može li se odlazak stanovništva iz razorene teritorije u kojoj su životni uslovi drastično pogoršani zaista smatrati dobrovoljnim, međutim, ostaje jedno od ključnih političkih i pravnih pitanja koje njegov plan otvara.

Izvor: Logično / RT, uz provjeru Reutersa, UN-a, ICRC-a, PCPSR-a i FAO-a