Troškovi popravki kućanskih aparata postali su toliko važna tema da je i Evropska unija odlučila dodatno zaštititi potrošače. Od 31. jula 2026. primjenjuju se nova evropska pravila o pravu na popravku, kojima se želi olakšati popravljanje aparata, produžiti njihov životni vijek i smanjiti potreba za kupovinom novih. Međutim, dok se na evropskom nivou pokušava podstaći popravljanje neispravnih aparata, domaći serviseri upozoravaju da mnogi građani nepotrebno troše novac jer zanemaruju osnovno održavanje veš-mašina, prenosi Dnevno.hr.

O najčešćim kvarovima, troškovima popravki i greškama prilikom korištenja mašina za veš govorila su dvojica majstora, Zlatko i Robert Frljuk. Njihova iskustva pokazuju da problemi zbog kojih građani zovu servis često nastaju zbog začepljenih dijelova, nepravilnog korištenja aparata ili nedovoljnog održavanja. Majstor Zlatko ističe da se tokom posla redovno susreće s problemima koje bi vlasnici mašina mogli riješiti i sami. “Najviše me zovu jer im se začepio filter. Svašta ja nađem unutra, od tangi do čarapa”, ispričao je.

Začepljeni filter

Problem nastaje kada se filter duže vrijeme ne čisti, pa se u njemu postepeno nakupljaju različiti predmeti i nečistoće. Kada mašina zbog toga prestane normalno raditi, vlasnici često ne znaju uzrok problema i odlučuju pozvati servisera. Takav ih dolazak, prema Zlatkovim riječima, može koštati oko 60 eura, iako je riječ o poteškoći koja se često može spriječiti redovnim održavanjem. Zbog toga vlasnicima mašina savjetuje da filter očiste jednom mjesečno. “Ako to radite redovno, nećete imati problema”, poručuje za Zagreb.info. Prije čišćenja potrebno je pridržavati se uputa proizvođača, isključiti aparat iz struje i pripremiti se na mogućnost isticanja zaostale vode.

Osim začepljenih filtera, Zlatko se često susreće s pritužbama građana da im se iz mašine širi neugodan miris. Iako vlasnici ponekad posumnjaju na ozbiljniji problem, uzrok može biti jednostavna navika koju mnogi imaju nakon završetka pranja.

Zadržavanje vlage

Naime, dio korisnika odmah zatvara vrata mašine, ne ostavljajući dovoljno vremena da se njena unutrašnjost osuši i prozrači. “Još uvijek postoje ljudi koji cijelo vrijeme drže mašinu zatvorenu, zbog čega smrdi. Valjda im tako ljepše izgleda. Takvima uvijek kažem da ostave vrata otvorena nakon pranja jer se tako unutrašnjost može prozračiti.”

Drugi serviser, Robert Frljuk, upozorava na još jednu čestu grešku koja može negativno uticati na rad mašine. Riječ je o količini odjeće koju građani stavljaju u bubanj. Naime, na svakom aparatu naveden je najveći dopušteni kapacitet, na primjer sedam, osam ili deset kilograma. Međutim, neki korisnici pogrešno tumače šta ta oznaka zapravo znači. “Ljudi se drže uputa na mašini, ali onda misle da to važi za mokru, a ne za suhu odjeću”, objasnio je Frljuk.

Dopuštena količina veša

Kapacitet mašine odnosi se na težinu suhog veša, a ne na njegovu težinu nakon što upije vodu. Pritom dopuštena količina veša može zavisiti i od odabranog programa pranja. Frljuk upozorava da bubanj ne bi trebalo napuniti toliko da u njemu više nema dovoljno prostora za pomjeranje odjeće.

“Pravilo je da, kad stavljate odjeću za pranje u mašinu, mora biti slobodnog prostora. Pretrpana mašina mogla bi vam početi skakati, a to niko ne želi”, upozorio je. Dok se Zlatko najčešće susreće sa začepljenim filterima, Frljuk kaže da mu se građani najviše javljaju zbog poteškoća s dovodom vode. “Najčešće zovu zbog kamenca na posudi za uzimanje vode koja se nalazi iznad ladice. To se začepi i onda voda ne ide”, objasnio je dodajući da takva popravka može koštati između 40 i 60 eura.

Uzrok može biti začepljenje

Iako se na prvi pogled može činiti da je riječ o ozbiljnom kvaru, uzrok ponekad može biti začepljenje koje ometa normalan protok vode. Ipak, vlasnici aparata ne bi trebali samostalno rastavljati dijelove mašine ako ne znaju kako sigurno pristupiti problemu. Osnovno održavanje i čišćenje dostupnih dijelova je jedno, a zahvati na unutrašnjim mehanizmima nešto sasvim drugo.

Jedno od najvažnijih pitanja nakon kvara jeste da li se isplati ulagati u postojeću mašinu ili je bolje kupiti novu. Majstor Zlatko smatra da bi kupovinu novog aparata trebalo ozbiljno razmotriti kada cijena popravke premaši 200 eura. Naravno, isplativost zavisi i od starosti mašine, njenog stanja te vrste kvara.

Robert Frljuk ističe da mnogi vlasnici ne mogu sami procijeniti koliko je problem ozbiljan, zbog čega im je stručna procjena potrebna čak i kada na kraju odluče odustati od popravke. “Većina ljudi kad zove majstora ne zna koji je problem s njihovom mašinom. Dakle, moraju zvati majstora da utvrdi hoće li mašinu baciti i kupiti novu ili se isplati popravljati”, kaže.

Kad popravka nema smisla

Međutim, i sama procjena kvara može predstavljati dodatni trošak. Frljuk objašnjava da dolazak naplaćuje nezavisno od toga koliko će se dugo zadržati kod korisnika. “Ja 40 eura naplaćujem dolazak na teren i toliko ću naplatiti ostao minutu ili sat vremena”, objasnio je.

Kada popravka više nema ekonomskog smisla, sljedeća je odluka odabir novog aparata. Iako se na tržištu nude mašine različitih cjenovnih razreda, s brojnim funkcijama i naprednim programima, Frljuk smatra da visoka cijena ne mora nužno značiti i najbolju kupovinu.

Njegova preporuka je prilično jednostavna. “Ne isplati vam se kupiti mašinu skuplju od 350 eura. To samo znači da ćete skuplje plaćati rezervne dijelove jednom kad se mašina pokvari”, upozorio je. Prema njegovom mišljenju, na hrvatskom tržištu posebno se isplati razmotriti mašine marki Gorenje i Končar, prvenstveno zbog dostupnosti servisne mreže. Pritom ističe da veliki broj dodatnih programa, kojima proizvođači često privlače kupce, u svakodnevnoj upotrebi zapravo ostaje neiskorišten. “Većina tih skupih mašina ima operacije koje niko živi ne koristi. Većina ljudi koristi dva ili tri programa, a za ostalo ni ne zna da ih ima”, zaključuje majstor.