Hrvatsko nadzemlje otvorilo je svoju 17. sezonu susretom koji je obilježilo snažno životno svjedočanstvo bivše manekenke Matee Hohnjec. Gošća predavačica okupljenima je u srijedu u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ispričala svoj životni put, obilježen ovisnošću, kriminalom, zatvorskim kaznama i teškim životnim iskustvima, ali i postupnim pronalaskom vjere i unutarnjeg mira, piše Dnevno.hr.

Problemi su počeli kada je imala samo 15 godina. Zbog viška kilograma druga su je djeca ismijavala, a ubrzo se počela boriti s bulimijom i anoreksijom. Uslijedili su pušenje cigareta i druženje sa starijima, a situacija je kulminirala kada je jednoga dana iz srednje škole došla kući s punom torbom marihuane. Od 15. do 18. godine, u pratnji majke, pomoć je tražila u različitim ustanovama i zajednicama, nadajući se da će pronaći izlaz iz svojih problema. Živjela je u Poreču, Međimurju i Zagrebu, a nakon punoljetnosti preselila se u glavni grad, gdje je počela provoditi vrijeme u društvu kriminalaca, poduzetnika i manekenki koje je doživljavala kao zagrebačku elitu. Život joj se ubrzo sveo na blud, nemoral i drogu. Sestra joj je pokušavala pomoći, no Matea je odbijala njezinu pomoć jer se nije mogla suočiti sama sa sobom.

Na poziv prijateljice otišla je u Beč na proslavu rođendana sina predsjednika Libije. Ondje je, prema vlastitom svjedočanstvu, upoznala mračnu stranu svijeta u kojem su bili prisutni prostitucija, silovanja i ponižavanje žena. Nakon proslave otišla je u Libiju, gdje je željela uspjeti u kriminalnom svijetu. U tom je razdoblju upoznala moć i novac, a potom i talijanskog prevaranta s kojim je počela krivotvoriti novčanice. Živjela je opasno, bez sigurnosti koju bi joj pružila ljudska zaštita, kako je opisala okupljenima.

Kokain je konzumirala u golemim količinama. Droga joj je davala lažan osjećaj savršenosti i privremeno popunjavala prazninu koju je osjećala zbog nedostatka ljubavi. Posljedice takva života dosegnule su vrhunac kada je po Zagrebu pucala iz pištolja u zrak. Iako je bila umorna od svega što je proživljavala, nije znala kako izaći iz začaranog kruga. Jedno je vrijeme provela i u Dubaiju, gdje je droga zabranjena, ali ni promjena okruženja nije joj pomogla da prekine s dotadašnjim načinom života. I dalje je bila dio zločinačke organizacije koja je djelovala diljem svijeta.

Otišla u Međugorje

Po povratku u Zagreb nastavila je živjeti kao prije te upoznala budućeg supruga. Zajedno su nastavili s drogom, bludom, nemoralom i kriminalom. Vjenčali su se, a godinu dana poslije, na njezinoj rođendanskoj proslavi, prijateljica joj se predozirala i umrla. Zbog tog događaja Matea i njezin suprug bili su uhićeni. Tijekom suđenja i čekanja na izricanje kazne sudski su se razveli, a potom su oboje osuđeni na zatvorske kazne.

Dok je čekala odlazak u zatvor, Matea je otišla u Međugorje, ne znajući što je ondje čeka ni kamo je njezin život vodi. Uslijedilo je teško razdoblje, obilježeno molitvama egzorcista, a potom je upoznala svećenika preko kojega je otišla u Italiju. To je razdoblje opisala kao teško, ali istodobno i kao vrijeme čišćenja nakon svega čime je, prema vlastitim riječima, uvrijedila Boga. U međuvremenu je stigao sudski poziv za odlazak u zatvor. Iz Italije se vratila u Hrvatsku kako bi odslužila kaznu te je završila u Remetincu. Poslije je premještena u zatvorsku bolnicu radi liječenja i odvikavanja od ovisnosti, gdje se, kako je ispričala, našla okružena najtežim kriminalcima. Prema njezinu svjedočanstvu, zatvorsko razdoblje obilježili su droga, silovanja, tučnjave i nasilje, kako među zatvorenicima tako i unutar zatvorskog sustava.

U tom teškom razdoblju sestra joj je donijela molitvenik “15 četvrtaka svetoj Riti”. Matea je započela molitvu, a iz zatvora je izašla upravo na petnaesti četvrtak od njezina početka. Njezin duhovnik već je 14 godina pater Ilija Grgić, uz čiju je pomoć počela prolaziti kroz različite životne faze i produbljivati svoj molitveni život. Na njegov poticaj pokrenula je i postupak za proglašenje ništavnosti braka, koji je uspješno okončan. Kao najvažnije istaknula je svetost braka, koja u njezinu braku nije bila poštovana.

Ipak, povratak starim navikama uslijedio je još jednom. Ponovno je počela piti i izlaziti, a takav je način života potrajao godinu dana. Nakon toga vratila se u Poreč, gdje se osjećala izgubljeno i odbačeno te nije uspijevala pronaći posao. Uslijedio je njezin treći odlazak u Međugorje. Proživljavala je teško razdoblje i snažne reakcije, a uspon na Podbrdo posebno joj je teško pao. Po povratku u Poreč ponovno se suočila s unutarnjom borbom.

Pala u depresiju

Nakon novoga kaznenog djela Matea je ponovno završila u zatvoru. Ondje je počela dublje sagledavati svoje postupke i njihove posljedice. Osjećala se jadno i bespomoćno, a unutarnji pritisak sve je više rastao. Postala je svjesna da je najviše zla nanijela samoj sebi. Pala je u depresiju, sve dok nije spoznala koliko je nemoćna bez Boga. Uslijedila je pandemija koronavirusa, tijekom koje su posjeti zatvorenicima bili zabranjeni. Unatoč ograničenjima, njezin duhovnik, pater Ilija, dolazio je k njoj, ispovijedao je i pomagao joj da se ponovno približi Bogu.

U zatvoru u Puli osjećala je velik pritisak jer je bila jedina žena u muškom zatvoru. Nakon osam mjeseci premještena je u žensku kaznionicu u Požegi, gdje se suočila s novim teškim iskustvima i, prema vlastitom svjedočanstvu, umalo postala žrtvom silovanja. Unatoč svemu što je prošla, danas ističe da je njezina osveta oprost. I iz kaznionice u Požegi izašla je na petnaesti četvrtak nakon što je započela molitvu svetoj Riti.

Njezina je sestra tijekom molitve dobila poticaj da se Matea ponovno treba vratiti u Međugorje. Trebala se posvetiti odnosu s Bogom i ponovno otkriti vlastito dostojanstvo i vrijednost kao žene. U Međugorju je provela dvije godine. U početku je bila posvećena molitvi, a poslije se i zaposlila. Razdoblje pročišćenja nije bilo jednostavno, no, kako je istaknula, primila je brojne milosti. Njezin otac iznenada je preminuo, a godinu dana nakon njegove smrti Matea je počela javno svjedočiti o svojem životnom putu.

Danas živi u Međimurju, radi u Ludbregu i ima vlastitu biljnu ljekarnu Gospin anđeo. Svakodnevno odlazi na svetu misu i moli za oproštenje svojih grijeha, a već šest godina nastoji živjeti sakramentalnim životom. Iako, kako kaže, ne zna kakav je Božji plan za nju, ističe da mu beskrajno vjeruje. Danas se opisuje kao Isusova princeza jer je upravo on, prema njezinim riječima, imao moć promijeniti je, ispuniti radošću i podariti joj mir. Na kraju svjedočanstva mladima je uputila poruku: “Potrčite Gospodinu u zagrljaj jer je on izvor žive vode od koje se ne žeđa. Znajte da nema nikoga milosrdnijeg od Isusa. Zahvaljujem Isusu i Mariji na svim neizmjernim milostima.”