Na godišnjicu rušenja Starog mosta, simbola Mostara, remek-djela osmanske arhitekture na Balkanu i jednog od najvrjednijih kulturno-historijskih spomenika u svijetu, valja podsjetiti na povijesne činjenice.

Gradnju Mosta je 1566. godine naredio Sulejman Veličanstveni, a sve do dana rušenja bio je ponos Mostaraca. Zbog svoje ljepote i dugovječnosti oduzimao je dah brojnim turistima i slučajnim prolaznicima, no onda je postao žrtva rata.

Snimci kao dokaz krivice

Rušenje mosta do danas nisu otvoreno priznale ni bošnjačka ni hrvatska strana, koje su tada bile u sukobu. Kako je u presudi zaključeno da je most bio vojni cilj, Stari most je ostao otvorena rak-rana i sporno pitanje za građane Mostara. Međuustavni sud u Haagu bio bi u velikom problemu da tada nije postojao jedinstven snimak koji je posvjedočio o trenucima razaranja.

Nedžad Kasumović, koji je u to vrijeme bio pripadnik 4. korpusa Armije RBiH, bio je dovoljno hrabar i pribran da upali svoju kameru. Tako se upisao u historiju kao jedini čovjek koji je, pod kišom granata, uspio snimiti raketiranje mosta.

„Gledam ja, komadi otpadaju od mosta, gledam na lijevo oko i ne mogu vjerovati šta snimam. Vidim ja to, ali mozak ne može prihvatiti. Jednostavno, ni sam ne vjerujem i ne shvatam“, govorio je tada plačnim glasom u eter.

Na 30. godišnjicu rušenja simbola Mostara, organizacija Mostar Memorial & Museum je na svojim društvenim mrežama i YouTube kanalu objavila, kako su naveli, „ekskluzivne snimke koje su otkupili od bojovnika HV-a“. Dodali su da je ovaj videozapis bio u posjedu pokojnog Slobodana Praljka, bivšeg generala HVO-a kojeg je sud u Haagu 2017. godine pravosnažno osudio za ratne zločine. Snimak traje 28 minuta i na njemu je zabilježeno 59 projektila ispaljenih s položaja HVO-a i HV-a, a u pozadini se čuju i uzvici likovanja pojedinih pripadnika HVO-a.

Sud u Haagu opravdao rušenje?

Za rušenje Starog mosta direktno se smatrao odgovornim Slobodan Praljak, bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a, koji je tokom izricanja osuđujuće presude popio otrov u sudnici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu 2017. godine. Nakon što je objavljen snimak koji je Praljak navodno čuvao kod sebe, rasprave o tome ko je glavni krivac za rušenje ponovo su se intenzivirale.

Nakon medijskih tvrdnji o Praljkovoj direktnoj odgovornosti, o svemu se oglasila i njegova supruga, podsjetivši da je u presudi utvrđeno kako je Stari most u vrijeme napada predstavljao legitimni vojni cilj:

„Netačna je tvrdnja da se radi o 'barbarizmu', već se radi o opravdanom vojnom cilju. Slobodan Praljak, zapovjednik Glavnog stožera HVO-a, 9. novembra 1993. godine nalazio se u Republici Hrvatskoj. U trećem tomu presude Prlić i ostali u paragrafu 1581, kao i u paragrafu 666 četvrtog toma presude, vijeće je utvrdilo čijom je zapovijedi naređen napad na istočni Mostar, u toku kojeg je 9. novembra 1993. srušen Stari most, a to nije bio Slobodan Praljak.“

Inače, granatiranje Starog mosta počelo je 20 dana ranije, a kulminiralo je 8. i 9. novembra 1993. godine. Obnova Starog mosta, koju su finansirali Turska, Hrvatska, Italija, Nizozemska, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i razvoj te Grad Mostar, počela je 2003. godine. Stari most, visok 24 metra u svom najvišem dijelu, uspješno je obnovljen i svečano otvoren u julu 2004. godine, a već 2005. godine uvršten je na listu UNESCO-ve zaštićene svjetske kulturne baštine.

(SB)