Godinama se borila s gubitkom kose, a odluka da obrije glavu za Luciju Čeč bila je jedna od najtežih u životu. Ali taj korak donio joj je osjećaj slobode koji nije dugo osjetila. U podcastu PSIHOLOGiJA na Radio Sljemenu, progovorila je o tome kako je izgledao taj trenutak i koliko je promijenio njezin odnos prema sebi.

Za mnoge žene kosa je simbol ljepote, mladosti, privlačnosti i samopouzdanja. No što se događa kada ogledalo više ne pokazuje sliku na koju smo navikle? Kada ono što smo godinama smatrale dijelom sebe postane nešto što moramo oplakati, prihvatiti ili naučiti živjeti bez toga?

Alopecija nije samo gubitak kose. Ona može biti gubitak osjećaja kontrole, sigurnosti, prepoznatljivosti, pa čak i dijela vlastitog identiteta.

Gubitak kose može uzrokovati razne emocije

Lucija Čeč prve je znakove alopecije primijetila još krajem srednje škole. Sve je počelo manjim područjima bez kose koja je pokušavala prikriti. Kako su godine prolazile tako je i gubitak kose postajao sve izraženiji. Dugo je pazila na svaki pokret i izbjegavala situacije u kojima bi netko mogao primijetiti kako joj kosa zapravo izgleda.

Počela je nositi marame i to joj je vratilo dio izgubljenog samopouzdanja. Postale su dio njezina stila i svakodnevice, ali i način da pred drugima sakrije gubitak kose. Godinama se bez marame nije pokazivala ni pred partnerima.

Unatoč tome što je postupno gubila kosu, ona je za Luciju i dalje bila važan dio njezina identiteta. Zato joj odluka da je u ljeto 2024. potpuno obrije nije bila nimalo jednostavna.

- Ne baš u tom trenutku brijanja glave. To je bilo jako intenzivno, bilo mi je jako teško. Postoji i snimka toga, za koju nisam bila sigurna da ću je ikad objavljivati, ali sam shvatila da je i taj proces veći od mene i da može sigurno poslužiti za inspiraciju nekome, ispričala je podcastu PSIHOLOGiJA.

Dok je sjedila pred ogledalom i gledala kako nestaje kosa za koju se toliko dugo držala, preplavile su je emocije.

- Imala sam ogledalo ispred sebe i gledala kako brijem kosu za koju sam se grčevito držala posljednjih 15 godina, koja je bila dio mog identiteta, dio mene i s kojom sam prošla toliko muka. Baš je bilo užasno, užasno teško, prisjetila se.

Nakon deset godina ponovno je zaronila u more

Iako joj je sam trenutak brijanja bio težak, već joj je idući dan bilo potpuno drukčije. Odlučila se nagraditi nečime što je nekoć obožavala, ali si godinama nije dopuštala.

- Ja sam sebi obećala nagradu, samoj sebi, što ću napraviti, kako ću se nagraditi za taj ogroman, veliki korak u svom životu, a to je bilo da ću nakon 10 godina konačno zaroniti u moru. Jer ja inače obožavam roniti, plivati, obožavam more i trenirala sam plivanje i ronjenje kao klinka i ja 10 godina nisam zaronila, rekla je.

Godinama je plivala, ali nije ronila zbog straha da će joj se pomaknuti marama ili kapa. Nakon brijanja glave napokon se mogla opustiti i uživati u moru.

- Ja sam sebi rekla: 'I sad ćeš, Lucija, lijepo, bez straha da će se, ne znam, kapa pomaknuti, marama pomaknuti, sad ćeš lijepo opušteno zaroniti.' I to sam i napravila i to mi je bila najveća nagrada. I takav osjećaj slobode. Evo, stvarno ne mogu s ničim drugim usporediti, ispričala je.

Od tog trenutka, kaže, sve se počelo mijenjati.

- Svaki dan nakon toga bio je za mene osobno sve bolji i ljepši i ja sam se sve bolje i samopouzdanije osjećala u ovom svom tijelu i nikad nisam niti na sekundu požalila to što sam napravila, rekla je.

"Jedna totalno nova žena"

Brijanje glave nije promijenilo samo njezin izgled nego i način na koji doživljava sebe. Na pitanje je li nakon te odluke nastavila graditi staru Luciju ili je postala neka nova, odgovorila je:

- Ma to nema veze jedno s drugim, ja bih rekla. Jedna totalno nova žena. Ja mislim da sam s tim činom konačnog brijanja glave toliko sebe više prihvatila i toliko sebe više i zavoljela u svemu tome da sam baš sretna zbog toga, poručila je.