Zakon o slobodi vjeroispovesti, koji je vladajuća većina u Skupštini Crne Gore usvojila krajem prošle godine, oslobodila je duhove iz boce i ponovo na svjetlo izbacilo podjele u crnogorskom društvu.

Mnogi smatraju da je ovo sukob dvije, trenutno, najmoćnije figure u Crnoj Gori - šefa države Mila Đukanovića i mitropolita Crnogorsko-primorskog Amfilohija. Iz "naftalina" su izvučeni i njihovi stari snimci, u vrijeme kada su bili zajednički protivnici režima Slobodana Miloševića i kada su bili "na istoj strani".

Međutim, u intervjuu podgoričkim "Vijestima", Amfilohije je rekao da "nikada nije podržavao Đukanovića", a premijeru Crne Gore Dušku Markoviću je poručio da je propustio priliku da izađe iz "partijske senke".

"Nikad ga (Mila Đukanovića) nisam podržao, niti u njemu i njegovoj politici vidim nešto što bi predstavljalo, makar i posredno, interese za crkvu pa ni za državu. On je jedno vreme bio poznat i prepoznat kao otpadnik od politike Slobodana Miloševića, politike koja nije donela dobra ni crkvi, ni narodu. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će takav čovek stati na vrh jedne politike koja je po tiraniji i jednoumlju izgleda gora od Miloševićeve. O tome svedoči razorena ekonomija, prodata imovina, suverenitet poklonjen strancima, i na kraju ovakav bezumni zakon. U vreme sukoba sa (Momirom) Bulatovićem, Đukanović se naprosto pokazao politički veštiji od njega: koristeći ugled crkve prvi i poslednji put je došao kod ćivota Svetog Petra, ložio badnjak (Cetinjani mu zapamtili 'naloži ga naopako'), tražio prijem kod blaženog spomena patrijarha Pavla…Sad se vidi na šta je to iskoristio", rekao je vladika SPC.

Osvrnuo se i na višedecenijsku vladavinu Mila Đukanovića i poručio da se i dalje "iskreno moli da se Đukanović prizove pameti".

"To da ja kao vladika stojim na crkvenom tronu 30 godina nije neobičan ni redak slučaj u crkvenoj istoriji, ali da lider jedne parlamentarne demokratije ne silazi sa vlasti isto toliko godina - jeste presedan. Verovatno ga je taj presedan zaneo da umisli i da sebe zamisli kao nekog ko može 'stvarati ili obnavljati' crkve, bez obzira na činjenicu što nije ni kršten, i što je status slobodne crkve odavno regulisan time što je ona stvorila Crnu Goru i sve što je istinski vredno u Crnoj Gori. Kao takva, ona poštuje državu, ne očekujući spasenja od partija, pa makar to bio DPS, jedinstvena sekularna partija u Evropi koja u svom programu ima stvaranje 'autokefalne crnogorske crkve'. Mnogi vladari, pre njega, opijeni zemaljskom vlašću i malim beznačajnim političkim pobedama, umišljali su da su i sami viša bića. Da su neko ko može upravljati istorijom. I nisu dobro prošli. Ja se i dalje molim Bogu, iako sam odlučni protivnik njegovih političkih i ideoloških odluka, da se gospodin Đukanović prizove pameti. Ne da bi i dalje bezakonjem zakone donosio, nego da sačuva dušu koju, kao svako ljudsko biće, ima, da sačuva svoj obraz i večno ljudsko dostojanstvo", rekao je Amfilohije.

Na dan kada je usvajan Zakon o slobodi vjeroispovesti u crnogorskom parlamentu, premijer Marković je napustio zasjedanje kako bi održao vanredan sastanak sa mitropolitom Amfilohijem, koji je prihvatio poziv i sjurio se sa Cetinja u Podgoricu. Evo šta sada kaže Amfilohije o tom susretu:

"Otišao sam da razgovaram sa premijerom, ali nažalost, ispostavilo se, da sam toga dana preko puta sebe imao samo potpredsednika partije. Sva naša argumentacija, sve naše dobronamerne molbe imale su za cilj prevazilaženje razlika i podela. Mi smo, kao oštećena, ugrožena (tim Predlogom zakona) strana nudili kompromisna rešenja. I što je posebno važno, delovalo mi je da premijer razumije i da ima nameru da se potrudi da se rešenje pronađe. Kad su, kasnije, u gluvo doba noći, odbili naš amandman - amandman koji je bio satkan od poštovanja zakona i propisa ove države - tada mi je postalo jasno, da sam razgovarao sa potpredsednikom partije, a ne sa državnikom. Gospodin Marković je imao istorijsku priliku te noći, da iskorači iz partijske sjenke, i da nam izađe u susret. Ne nama kao instituciji, nego tolikim građanima, pravoslavnim vernicima... Ali, očigledno potpredsednik ima predsednika, a predsjednik se zanosi nekakvom 'obnovom crkve', čime najdirektnije krši Ustav ove zemlje i radi nešto što nijedan normalan političar u Evropi ne radi", kaže vladika u intervjuu podgoričkim "Vijestima".

Amfilohije kaže i da ne misli da se protiv njega vodi "neka naročita kampanja" iz Beograd i dodaje da "ako trenutno ima razmimoilaženje sa delom političkog vrha Srbije, to nikad ne doživljava lično".

Upitan kako gleda na prilično mlako reagovanje drugih vjerskih zajednica u Crnoj Gori u vezi sa Zakonom o slobodi vjeroispovesti i istupanjima Srpske pravoslavne crkve, Amfilohije odgovara:

"Što se tiče drugih verskih zajednica, moram reći da su mi na srcu izjave nekoliko mladih ljudi, koji jesu politički aktivisti, ali koji su imenom i prezimenom, kao muslimani, povezali i istakli jasan ljudski i demokratski princip - 'Ako nisam spreman da branim crkvu, kako ću onda sutra braniti džamiju'? A vidite, ja lično sam učestvovao u odbrani jedne džamije u Beogradu, od bezumnog nastraja nekih mladih ljudi…pa onda svakako znam šta pričam kad o tome govorim, kao što je od nas nagrađeni Zlatnim likom Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca, Iso Mahmutović branio crkvu na Lovćenu".