Prije svega, podsjećamo da je MMF još prije mjesec dana uplatio 330 miliona eura, koji još nisu stavljeni u upotrebu, jer Vijeće ministara nije donijelo odluku o njihovoj raspodjeli (alokaciji). Pokušavajući da skinu odgovornost sa sebe zbog nastale blokade novca, ministar Bevanda i predsjedavajući Vijeća ministara Zoran Tegeltija kazali su da Centralna banka može podijeliti novac i bez takve odluke. Odmah se postavilo pitanje: ako takva odluka nije potrebna, zašto su je Bevanda i Tegeltija slali Vijeću ministara na glasanje?! I to čak dva puta!

Da je u ovom slučaju odluka o raspodjeli uistinu potrebna, potvrdili su najprije guverner Centralne banke Senad Softić, a zatim i sam predstavnik MMF-a Andrew Jewell.

"Ovo je čisti politički spor između vlasti, jer su iznosi koji se trebaju distribuirati entitetima i Brčko distriktu, već ranije dogovoreni. Centralna banka čeka da Vijeće ministara donese odluku koja će joj omogućiti da distribuira sredstva", kazao je Jewell u jučerašnjoj izjavi.

Osim što je razriješio dilemu u vezi s drugom odlukom, vrlo je indikativno i da je Jewell naglasio da se sredstva trebaju distribuirati entitetima i Brčko distriktu, ne spominjući uopće kantone.

Poznato je da je od samog početka priče o kreditu MMF-a HDZ čvrsto insistirao na tome da kantoni budu uključeni u sve dokumente koji se usvajaju. Na temelju te težnje, Bevanda je ubacio kantone u odluku o raspodjeli sredstava MMF-a, ali za tako napisanu odluku nikada nije dobio saglasnost u Vijeću ministara, zbog čega novac nije stavljen u upotrebu. Ministri koji nisu podržali Bevandinu odluku, rekli su da je ona protuustavna i protuzakonita, ali je zanimljivo da, ipak, niko od njih nije objasnio s kojim odredbama Ustava i zakona se Bevandina odluka sudara i u čemu.

Ovu oblast propisuje Zakon o zaduživanju, dugu i garancijama BiH. U članu 49. / Vanjski dug entiteta i Distrikta / Zakon vrlo decidno kaže da, osim države, samo entiteti i Distrikt imaju pravo na zaduživanje po osnovu vanjskog duga, uz saglasnost države.

Zakon nigdje ne daje mogućnost drugim jedinicama vlasti (kantonima i općinama) da se zadužuju po osnovu vanjskog duga.

BEVANDA TRAŽI DA SE USVOJI PROTUZAKONITA ODLUKA

Suprotno navedenim, vrlo preciznim odredbama Zakona, Bevanda je u svoju odluku ugurao i kantone. U toj odluci stoji da će se novac raspodijeliti u sljedećem omjeru: 61,5 posto za Federaciju BiH, 37,5 posto za Republiku Srpsku i jedan posto za Brčko distrikt. A zatim i tu nastaje problem. Posebnom stavu Bevanda dodaje da će se novac koji ide Federaciji, podijeliti na sljedeći način: 50 posto za FBiH i 50 posto za deset kantona.

Šta je ovdje sporno ako su se politički lideri SDA i HDZ – Bakir Izetbegović i Dragan Čović dogovorili da 50 posto ide Federaciji, a 50 posto kantonima? To je moguće dogovorati na političkim sastancima, a onda to pretočiti kroz odluku institucija FBiH. I to je Parlament FBiH već izglasao. Ali, takvu odluku ne može donositi Vijeće ministara, jer bi to bilo protivno Zakonu o zaduživanju, dugu i garancijama BiH.

Vijeće ministara raspodjeljuje novac entitetima, a onda entiteti šalju novac kantonima. Nikada u odlukama Vijeća ministara o alociranju sredstva MMF-a nisu bili uneseni kantoni na ovaj način. 

Da Bevanda protuzakonito pokušava ugurati kantone u odluku, dokazuje i ista takva odluka o alokaciji 787,5 miliona KM od MMF-a iz septembra 2012., koju ju je on, tada u svojstvu predsjedavajućeg Vijeća ministara, svojeručno potpisao. U toj odluci stoji da će Ministarstvo finansija izvršiti alokaciju u sljedećem omjeru: dvije trećine za Federaciju i jedna trećina za Republiku Srpsku. Ali, ni na koji način se ne određuje entitetima šta da dalje rade s tim sredstvima.

Također, a to je, ujedno, i suštinska stvar, u zaglavlju odluke iz 2012. godine Bevanda jasno kaže da se ona donosi "na temelju Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama BiH". A zatim se i u članu 4. dodaje da će se pozajmljivanje sredstava "vršiti u skladu sa Zakonom o zaduživanju, dugu i garancijama BiH". Otkako je usvojen ovaj zakon, Vijeće ministara se u odlukama o povlačenju i alociranju sredstava uvijek pozivalo na njega.

Prvi put u takvoj vrsti odluke, koju je Bevanda nedavno uputio Vijeću ministara, potpuno je obrisan bilo kakav spomen na Zakon o zaduživanju, dugu i garancijama BiH, što čitalac može jasno vidjeti ako uporedi dva dokumenta.

Tamo gdje se ranije (2012.) u zaglavlju pozivao na Zakon o zaduživanju, dugu i garancijama, Bevanda se sada (2020.) poziva na "Odluku o davanju ovlaštenja ministru finansija i trezora BiH za izdavanje Promisorne note za povlačenje sredstava Instrumenta za brzo financiranje (RFI).

Dalje, tamo gdje je 2012. pisalo "na temelju Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama BiH", Bevanda 2020. piše "sukladno zakonskim propisima", vjerujući da je dovoljno ne spomenuti zakon da bi se on zaobišao.

Razumljivo je što Bevandi smeta Zakon o zaduživanju, dugu i garancijama, jer ne daje istu mogućnost vanjskog zaduživanja kantonima kakvu daje entitetima i Distriktu. Ali, ne može se jedan zakon poništiti tako što će ga ministar izbrisati iz odluke ako mu se ne sviđa.

FINANSIJSKA ŠTETA I BEVANDINA KRIVIČNA ODGOVORNOST

Osim što pravi odluku kontradiktornu egzaktnim odredbama Zakona, Bevanda udara i na ustavni poredak Bosne i Hercegovine stavljajući odluku Vijeća ministara, kao akta izvršne vlasti, iznad Zakona koji je usvojilo najviše tijelo zakonodavne vlasti u BiH.

Nikakva odluka Vijeća ministara BiH, pa ni ona kojom je Vijeće ministara sebe ovlastilo da alocira sredstva MMF-a, ne može biti iznad Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama, već isključivo mora biti usklađena s njim, što znači da se kantoni ne mogu nasilu uguravati u odluku.

Vršeći udar na Ustav i zakon, Bevanda je, ujedno, nanio i ogromnu finansijsku štetu budžetima u BiH.

Kako je potvrdio Milorad Dodik, Vladi Republike Srpske već je stigla na naplatu prva rata kamata za kredit, koji tom entitetu uopće nije na raspolaganju. To znači da će entiteti, pored brojnih drugih obaveza, morati plaćati rate kredita koji im uopšte nije na raspolaganju, čime će biti nanesena ogromna direktna finansijska šteta. O indirektnoj po ekonomiju da i ne govorimo.

Odgovornost za navedenu direktnu štetu nosi ministar Bevanda, koji je pred Vijeće ministara stavio ucjenu: ili će usvojiti protuustavnu i protuzakonitu odluku ili će sredstva biti blokirana.

Ovakvi postupci ministra Bevande, kojima se svjesno i radi ostvarenja protuustavnog i protuzakonitog političkog cilja nanosi finansijska šteta budžetima, kažnjivi su po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine, i to po članu 224. (nesavjestan rad u službi) i 220. (zloupotreba službenog položaja).

Za nanesenu štetu, koja premašuje iznos od 10.000 KM, a koju svjesnim kršenjem zakona počini odgovorno lice u institucijama BiH, propisana je kazna od tri mjeseca do pet godina. Jedno je sigurno, finansijska šteta Bevandine blokade mnogo je veća od 10.000 KM te na potezu mora biti Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.

(S. B.)