"SB" EKSKLUZIVNO (III); DIJELOVI BOLTONOVE KNJIGE O TRUMPU: Predsjednik SAD-a zahtijeva od Erdogana da "riješi" ISIL i vrši pritisak da ne napada Kurde

Bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton napisao je knjigu "U prostoriji u kojoj se to dogodilo" ("The Room Where It Happened"), koja je već mjesecima predmet pravnog spora sa zvaničnicima Bijele kuće. Trumpova administracija pokušala je na sudu oduzeti Boltonu zaradu od knjige i zaustaviti njeno objavljivanje, tvrdeći u optužbi da je prekršio ugovor o povjerljivosti informacija te da je na taj način riskirao nacionalnu sigurnost, ali je sud odbio ovu apelaciju.

  • Svijet

  • 25. Jun. 2020  25. Jun. 2020

  • 0

Bolton u knjizi daje portret predsjednika koji ne zna temeljne činjenice o svijetu, koji je podložan javnom laskanju autoritarnih vođa koje su manipulirale njime i koji su skloni lažnim izjavama. Trump je, između ostaloga, opisan kao nepristojan čovjek, sklon erupcijama bijesa i donošenju odluka koje, onda, njegovi pomoćnici pokušavaju ispraviti ili preokrenuti.

"Slobodna Bosna" u više nastavaka donosi prijevod dijela sedmog poglavlja pod nazivom "Syria: Lawrence of Arabia, Call Your Office":

Trump zahtijeva od Erdogana da "riješi" ISIL

Sva ta metež oko Mattisa, naravno, odrazila se na sirijsku i afganistansku dramu, posebno jer je Mattis kreirao Trumpovu naredbu za američke snage da napuste Siriju, što je bio određujući faktor u njegovoj ostavci.

Ipak, pitanje naslijeđa je ostalo. Do subote, dva dana nakon sastanka sa Mattisom u Ovalnom uredu, Trump mi je rekao oko 6 i 15 sati da on nije čekao februar za Mattisov odlazak i da je odlučio imenovati zamjenika sekretara odbrane Pata Shanahana za vršioca dužnosti sekretara odbrane. Osim toga, Trump je sada želio da Mattis odmah ode, čak da ne dolazi u Pentagon u ponedjeljak. Rekao sam da je skoro Božić, a Trump je rekao: "Božić nije do utorka. Trebamo ga otpustiti danas.“

U subotu, 23. decembra, razgovarao sam s Trumpom nešto prije njegovog razgovora s Erdoganom. Trump je upravo završio "dobar razgovor" sa Shanahanom, kojeg je smatrao "impresivnim". Trump se čudio zašto nije bio tako imresioniran u njihovim prethodnim susretima. Ponudio je svoj vlastiti odgovor, s kojim sam se složio, da je "Shanahan tamo čuvan (u Pentagonu) od Mattisa“, dodavši da mu se "ti i Pompeo sviđate". Ipak, Mattis je trebao ostati i dalje na poziciji do 31. decembra, a Trump je ponavljao da ga želi napolju odmah. Rekao sam da ću vidjeti šta se može učiniti, a odmah zatim sam nazvao Shanahana, koji je bio u Seattleu sa porodicom. Sugerirao sam da bi, bez obzira na Božić, on trebao razmišljati o povratku u Washingtonu odmah. Također sam pozvao Dunforda, dobivši ga kada se spustio u avionsku bazu u Afganistanu. Rekao sam mu šta se desilo s Erdoganom po pitanju Sirije i sa Mattisom, što je on cijenio, jer mu niko nije prenio vijesti iz Pentagona. Uvjerio sam Dunforda da Trump želi da on ostane načelnik generalštaba, što sam na neki način izmislio, ali što sam očekivao da će biti potvrđeno, s ciljem da ublažim bilo kakve brige koje je izazvao Mattisov odlazak. Barem za sada, djelovali smo opet stabilno.

Ali, Sirija je i dalje bila u toku. Trump je tokom vikenda odlučio da želi još jedan razgovor s Erdoganom kako bi postigao dva cilja: prvi, da se ne napadaju američke trupe u Siriji i, drugi, da bude siguran da će Erdogan napadati ISIL, a ne Kurde, i oba cilja su bila korektna, ali bilo je malo kasno da ispuni oba nakon njegovog ranijeg razgovora s Erdoganom. Dakle, nakon pozdrava i uvodnih riječi, Trump je rekao, prvo, da želi da se Erdogan riješi ISIL-a i da ćemo im obezbijediti pomoć ako zatreba. Drugo, izvršio je pritisak na Erdogana da ne ide na Kurde i ubija ih, primijetivši da se mnogim ljudima u SAD svidjelo što su se Kurdi borili s nama protiv ISIL-a. Turska i Kurdi su trebali krenuti na ostatke ISIL-a zajedno. Trump je priznao da bi takva strategija bila promjena za Erdogana, ali je ponovo naglasio koliko je podrške u Americi za Kurde. Trump je zatim iznio ono što je smatrao ključnim: perspektiva značajno obimnije trgovine između SAD i Turske. Erdogan je nastojao reći da on voli Kurde i obrnuto, ali je dodao da YPG-PYD-PKK manipuliraju Kurdima i da ih ne predstavljaju. Istaknuo je da njegova vlada ima poslanike i ministre Kurde, da Kurdi imaju njegovu posebnu ljubav i simpatiju i da je on bio jedini vođa koji koji je mogao organizovati velike skupove u kurdskim područjima. On nije imao namjeru nikoga ubijati osim terorista. Sve ovo smo čuli i ranije i to je bila standarda Erdoganova režimska propaganda.

Miting. Kakvo obraćanje za Trumpa. U ovom trenutku, možda prepoznavši da je bio uvučen u klopku s Kurdima (one koje je Erdogan planirao istrijebiti nasuprot onih koje je privolio da ga slušaju, razlika u kojoj mi nismo imali nikakvog interesa da pomognemo Erdoganu), Trump me pitao šta mislim o Erdoganovim komentarima. Rekao sam da bismo to trebali prepustiti nadolazećoj vojnoj diskusiji da bismo razlikovali teroriste od neterorista. Moj osjećaj je bio da nas razvrstavanje ovog pitanja neće odvesti nigdje, rezultirajući odgađanjem našeg odlaska iz Sirije.

Trumpov put u Irak

Badnjak i Božić su bili tihi. U 9.40 popodne u božićnoj noći otišao sam u Andrews, gdje su se, uz izvanredne mjere opreza, Trump, prva dama i mala putujuća zabava ukrcali na Air Force One da bi otputovali u Irak. Malo sam odspavao i ustao na vrijeme da vidim da informacije još putuju i da je sigurnost dobra da bi mogli nastaviti do naše destinacije u Al-Asad vojnu bazu, gdje smo, pored drugih stvari, očekivali da sretnemo iračkog premijera Adila Abdul Mahdija i nekoliko drugih visokih zvaničnika. Trump je, također, ustao „ranije“ iako je već bilo popodne u Iraku, i proveli smo dosta vremena u njegovom uredu, razgovarajući, jer su drugi još spavali. Razgovarali smo šta će on reći, prvo vojnicima u bazi i u govoru u stanju Unije, zatim i u novogodišnjoj čestitci Xi Jinpingu i da li Trump treba dobiti Nobelovu nagradu za mir. Trump je, također, spomenuo proširene političke glasine o tome kako će nogirati Pencea iz kampanje u 2020. i krenuti s Haley, pitavši šta ja mislim o tome.

Trač iz Bijele kuće da Ivanka i Kushner favoriziraju ovaj pristup, podudarao se s Haleyinim napuštanjem njene pozicije kao UN ambasador u decembru 2018. godine, dozvoljavajući joj da "političari" prije nego što uđe u kampanju 2020. Politički argument u Haleyinu korist bio je da bi ona mogla pobijediti žene koje su se otuđile od Trumpa. Nasuprot tome, rečeno je da evangelisti koji podržavaju Pencea, nisu imali nigdje drugo otići u 2020. tako da se nije rizikovalo s njihovim glasovima ukoliko Haley preuzme njegovo mjesto. Objasnio sam da je bila loša ideja otjerati nekoga odanog i tako izgubiti ljude koji su nam potrebni (koji bi ostali kod kuće čak i ako ne glasaju za Trumpovog oponenta) bez neophodnog generiranja nove podrške zbog zamjene. Čini mi se da je i Trump tako razmišljao.

Sletjeli smo u Al-Asad oko sedam i petnaest navečer po lokalnom vremenu, u gotovo mrkli mrak i pod najvećim mogućim osiguranjem. Spustili smo se iz Air Force One aviona u teško naoružanim Hummerima, uputivši se prema šatoru gdje će nas dočekati američki komandanti. Dok smo se vozili, postalo je jasno da nismo sigurni da li Abdul Mahdi dolazi ili ne. Zbog sigurnosnih razloga, primio je minimalno obavještenje. Čuli smo da je avion na putu iz Bagdada, ali jedino nije bilo sigurno da li je Mahdi u njemu! Pozdravljajući predsjednika i prvu damu, u šatoru sa postavljenim stolovima, stolicama i zastavama bili su general-poručnik Paul LaCamera, komandant operacije "Inherentno rješenje" (u Iraku i Siriji), brigadir zračnih snaga, general Dan Caine (s nadimkom Grožđica), zamjenik komandanta, i nekoliko ostalih. Htio sam malo više „inherentnog rješenja“ u administraciji pa sam odveo LaCameru sa strane i nagovarao ga da, uz sve što je planirao reći, naglasi opasnost od Irana i Sirije.

Ako bih morao odabrati jednu jasnu tačku koja je spasila američko prisustvo u Siriji (barem do kraja mog mandata u Bijeloj kući), to je bilo to: sjedenje u ovom šatoru, za improvizovanim konferencijskim stolom, sa predsjednikom i prvom damom na čelu i ostalima sa strane, prije putovanja na pres-konferenciju. Napustio sam pres-konferenciju oko osam sati ujutro i LaCamera i njegove kolege su počele ono za šta sam mislio da će biti standardni brifing, gdje su govorili, a predsjednik slušao. Čekalo ih je iznenađenje!  LaCamera je došao samo do „kristalo je jasno da ćemo napustiti Siriju“ kada ga je Trump prekinuo pitanjima i komentarima. LaCamera je u jednom momentu rekao: „Mogu zaštiti naše interese u Siriji dok se povlačimo, i to mogu učiniti odavde.“ Trump je kazao da je rekao Erdoganu da ne napada američke snage u Siriji i LaCamera i Caine su objašnjavali da trenutno rade protiv ISIL-a kada ga je Trump upitao: „Možete li ih razvaliti dok se izvlače?" Obojica su odgovorili: "Da, gospodine“, i Trump je rekao: "To je moja naredba, izvucite ih odavde.“ LaCamera je nastavio objašnjavati da SAD godinama pokušavaju izgraditi „partnerske kapacitete“, ali Trump ga je prekinuo da kaže kako je produžavao vrijeme neophodno za poraz ISIL-a i da se umorio od toga. Zatim je pitao: "Šta možemo učiniti da zaštitimo Kurde?“, a ja sam skočio da kažem komandantima da je predsjednik izričito rekao Erdoganu da ne želi nanijeti štetu Kurdima, koji su nam pomogli u Siriji. LaCamera i Caine su objasnili da mogu okončati ISIL-ov kalifat u naredne dvije do četiri sedmice. „Učinite to“, rekao je Trump, upitavši zašto Mattis i drugi nisu mogli završiti posao u posljednjih godinu i po. Trump je mislio da čuje prvi put sve ove informacije, koje, vjerovatno, nisu bile tačne, ali je to ionako bio njegov način razmišljanja.

"Okrutno povlačenje"

Kako se rasprava nastavila, LaCamera je rekao da je Al-Asad baza, također, presudna zbog pritiska na Iran. Trump je pitao zagonetno: „Ostanak u Iraku stvara veći pritisak na Iran?" Američki ambasador u Iraku Douglas Silliman odlučno je odgovorio: „Da“, a LaCemera i ostali su se složili. Trump je počeo završavati sastanak rekavši da želi "okrutno povlačenje" iz Sirije i da nastavak prisustva SAD-a u Iraku vidi kao "okosnicu" iz brojnih razloga. Odlučio sam da pratim sreću, pitavši LaCameru i Cainea o vrijednosti At Tanfa zone isključenja. LaCamera je rekao: „Nisam još izvijestio svoje šefove“, kada sam ga prekinuo, ukazavši na POTUS, i rekao: "Sada jeste." LaCamera se, doduše, brzo oporavio i rekao da se trebamo držati At Tanfa. Trump je odgovorio: „Uredu, odlučit ćemo kasnije o planu za to.“ Trump i prva dama ubrzo su prešli u kantin u šator da pozdrave članove službe, a Stephen Miller, Sarah Sanders i ja smo ostali pozadi s LaCamerom, Caineom i drugim komandirima da skiciramo saopćenje koje ćemo objaviti javno. Napisali smo da su predsjednik i komandiri „raspravili o snažnom, odlučnom i redovnom povlačenju SAD-a i snaga koalicije iz Sirije i o nastavku važnosti prisustva SAD-a u Iraku radi sprečavanja ponovnog izbijanja ISIL-ovih teritorijalnih prijetnji i čuvanja drugih američkih interesa“, s čime su se svi složili da je pošten sažetak sastanka.

Mislio sam da je ishod fantastičan, ne zato što smo imali konačnu odluku o aktivnosti američke vojske u Siriji nego zato što je Trump došao do veoma drugačijeg razumijevanja onoga što mi radimo i zašto je to bitno. Koliko će to trajati, to je bilo drugo pitanje, ali ja sam planirao da se krećem dok je utisak snažan. I zašto ga njegovi savjetnici nisu ranije doveli u Irak i Afganistan? Svi smo kolektivno pali u tom pogledu. Do trenutka kad smo završili skiciranje saopćenja, bilo je jasno da Premijer Abdul Mahdi neće doći, što je njegova velika greška. Njegovi savjetnici uvjerili su ga da je neprikladno da se irački premijer susreće sa predsjednikom u američkoj bazi uprkos tome što je naš objekt u cijelosti okružen iračkom bazom (koja je nekad, također, bila naša). Umjesto toga, imali su dobar telefonski razgovor i Trump je pozvao Abdul Mahdija u Bijelu kuću, što je bio pozitivan znak. Odvezli smo se u hangar, gdje se Trump obratio trupama, dobivši entuzijastičan odgovor. Čak bi američki bezdušnici spram naše države, indiferentni prema njenoj veličini, bili ganuti entuzijazmom, optimizmom i snagom duha naših članova službe, čak i u centru iračke pustinje. Ovo je zaista bilo glavom i bradom američko „inherentno rješenje“. Skup je završio oko 10.25 navečer i mi smo se u povoroci automobila u mraku vratili u avion Air Force One, odakle smo odletjeli u zračnu bazu Ramstein u Njemačkoj da napunimo gorivo.

Kontradiktorne Trumpove vizije događaja u Siriji

Telefonom sam pozvao Pompea kako bih mu podnio izvještaj o posjeti Iraku, a zatim sam porazgovarao i sa Shanahanom i Dunfordom (koji je bio u Poljskoj). Sletjeli smo u bazu Ramstein nešto prije 1 ujutro po njemačkom vremenu te smo se odmah susreli s našim komandantima, a zatim se odvezli u hangar gdje se okupila velika skupina američkih vojnika, koji su čekali da pozdrave svog vrhovnog komandanta (u dva ujutro!). Trump se rukovao te napravio selfije s velikim brojem vojnika. Nakon toga, ponovo smo sjeli u avion te se uputili u bazu Andrews, gdje smo sletjeli u 5.15 sati 27. decembra.

Poslije podne istog dana, Trump me pozvao kako bi ubrzao “dvosedmični plan” koji bi konačno uklonio ISIL sa sirijske teritorije. Rekao sam mu da su LaCamera i Caine taj plan projicirali na trajanje od 2 do 4 sedmice, na šta mi je on odgovorio da ga ipak smatram “dvosedmičnim planom”. Detaljnije sam informisao Dunforda, otkrivši da je odmah nakon odlaska Mattisa uspio da obuzda na neki način često kontradiktorne Trumpove vizije događaja u Siriji (povlačenje, slamanje ISIL-a, zaštita Kurda, rješavanje pitanja At Tanafa, pritisak na Iran). To su bili nepromišljeni predsjednički nastupi, nezvanični komentari, a ne koherentna i jasno određena strategija. Ono čega smo se Dunford i ja plašili, zajedno sa mnogima, bio je povratak ISIL-a u regije koje je prethodno kontrolisao, što bi znatno olakšavalo direktnije napade na Ameriku i Europu.

Erdogan želi protjerati Kurde sa sjevera Sirije i naseliti izbjeglice iz Turske?

Želio sam minimizirati svaki postojeći dobitak za Iran. Dunford je to razumio dok Mattisu to nikada nije bilo u vrhu prioriteta. Zajedno smo razvijali plan koji bi trebao objediniti sve prioritete. Istina, bilo je teško, ali mnogo superiornije od svake dosadašnje komunikacije sa Mattisom (koji je jedan dan bio za ostanak u Siriji, a naredni za što brže napuštanje). Kako je Erdogan,vjerovao da je “samo mrtav Kurd dobar Kurd izgleda ”, Dunford je smatrao da on planira potpuno protjerivanje Kurda sa sjevera Sirije te da na te prostore namjerava naseliti stotine hiljada sirijskih izbjeglica iz Turske. Dunford je predlagao osnivanje nadzornog tijela pod pokroviteljstvom NATO-a i američkih službi, koje bi imalo mogućnost stalnog nadgledanja, izviđanja te zračne podrške prijateljskim snagama uz minimalno učešće trupa na terenu. Bio sam izuzetno oduševljen kada se Dunford, za razliku od Mattisa, složio da bazu At Tanaf trebamo zadržati pod našom kontrolom.

Dunford je predlagao da mi se pridruži na januarskom putovanju u Tursku, gdje bi on ostao da porazgovara sa njihovim visokim vojnim činovnicima. Složio sam se s tim prijedlogom. Turci bi na ovaj način dobili direktnu i zajedničku poruku od cjelokupne američke vlade. Samim time, izgubili bi mogućnost da zloupotrebljavaju različita viđenja američkih funkcionera. Ponovo sam informisao Pompea o svemu, rekavši mu da smo spriječili izuzetno loš ishod stvari u Siriji te da sada imamo nešto što je izvodivo i adekvatno okolnostima. Pompeo je zahtijevao i da izaslanik State Departmenta za Siriju bude prisutan na sastancima u Turskoj, što sam nevoljko prihvatio. Jedan od razloga je bio i što me svega dva dana prije Božića Pompeo upoznao s činjenicom da je to Jim Jeffrey, bivši ambasador u Turskoj, koji nije imao pretjerane ljubavi prema Kurdima te je još smatrao Tursku pouzdanim NATO partnerom. To su bili izuzetno jasni znaci upozorenja naprednog stadija “klijentitisa”, bolesti mnogih američkih diplomata, koja čini da interesi drugih država postanu bitniji od naših domaćih. Kako bismo izbjegli buduće nesporazume, Pompeo, Shanahan i ja smo načinili jednu izjavu o zajedničkim ciljevima po pitanju Sirije, nešto što je za ministarstvo odbrane bilo od izuzetnog značaja.

(Prijevod: Samir BEGOVIĆ)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...