TAKVOG ZLOTVORA MAJKA VIŠE NE RAĐA: Četnički zločinac predvodio je klanje nesrba od Sandžaka do Bosne, šurovao s ustašama, a onda je napravio grešku koja ga je stajala života…

„Slobodna Bosna“ donosi novu zanimljivu priču iz povijesti.

  • Jeste li znali

  • 09. Jul. 2020  09. Jul. 2020

  • 1

U crnogorskoj javnosti se vodi polemika zbog najave podizanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Zvanični povijesni dokumenti govore da je u pitanju najveći ratni zločinac na prostoru Crne Gore i Sandžaka.

Pavle Đurišić je rođen 1908. godine. Prije Drugog svjetskog rata je završio vojnu akademiju i rat je dočekao kao kapetan Vojske Kraljevine Jugoslavije. Učestvovao je u 13-julskom ustanku 1941. godine.

Poslije propasti crnogorskog ustanka, Pavle Đurišić u decembru 1941. pristupa četničkom pokretu Draže Mihailovića kao jedan od komandanata tog pokreta za Crnu Goru. Ispočetka tajno, a poslije otvoreno sarađuje s Italijanima.

U prvo vrijeme Đurišić je nastojao da svoju saradnju s okupatorom prikrije od javnosti po svaku cijenu, jer se plašio da to narod ne bi odobrio niti bi podržao Đurišićevu borbu protiv NOP-a. Kada je uspio da od okupatora dobije naoružanje, hranu, platu, da učvrsti svoju organizaciju i protjera partizane, saradnja s njim se više nije mogla prikrivati, ali to tada za Đurišića nije bilo ni važno, jer je on uspio da postigne cilj i da ispuni očekivanja i Draže Mihailovića i italijanskog okupatora. Saradnju s Italijanima Đurišić je počeo početkom 1942. Na njegov zahtjev tada je održao nekoliko tajnih sastanaka s italijanskim fašistima. Ponudio je Italijanima da formira vojsku koja bi se borila protiv partizana i komunista, a da ga Italijani opreme oružjem, da ga snabdijevaju hranom i da daju plate njegovoj vojsci. Poslije nekoliko mjeseci tajnih pregovora, potpisan je sporazum između italijanskih fašista i Đurišića.

Đurišić je formirao vojsku od 15.000 boraca i s takvom vojskom tokom cijelog rata se žestoko, a često i uspješno obračunavao sa partizanima i komunistima – jedinim istinskim borcima protiv fašizma u okupiranoj Jugoslaviji.

Kada je počela hajka protiv partizanskih grupa, Đurišić je svojim jedinicima izdao konkretna naređenja u kojima je stajalo: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu. Ukoliko bi se uhvatio sa tačnim i osvjedočenim dokazima, koji komunistički jatak, bez razmišljanja ga ubiti.“

Prilikom izvođenja jedne akcije krajem novembra 1942., Đurišić je naredio: "Svakog komunistu – partizana na koga se naiđe ili se u borbi uhvati, likvidirati po kratkom postupku."

Đurišić je u Kolašinu, koji mu je bio baza, imao i svoj zatvor, u kom je skončalo mnogo partizana.

Vršio je etnička čišćenja po programima Moljevića i instrukcijama Draže: U Nikšiću je u junu 1941. srpski advokat Stevan Moljević napisao program “Homogena Srbija”, koji je predviđao stvaranje velike Srbije u okviru zajednice s Hrvatima i Slovencima.

Naredbe četničkog komandanta Draže Mihailovića bile su jasne:

„Čišćenje državne teritorije od svih ‘narodnih manjina i nenacionalnih elemenata’, – Stvaranje neposrednih zajedničkih granica između Srbije i Crne Gore… čišćenjem Sandžaka od albanskog i muslimanskog i Bosne od hrvatskog i muslimanskog življa.“

Po Dražinom naređenju, Đurišić je sa svojom vojskom napao Foču u augustu 1942. Naravno, akcija je bila uperena samo na muslimane i katolike. U Foči su tada izvršeni veliki zločini od strane četnika. Akciju je naredio lično Draža Mihailović.

U januaru 1942., Đurišićeve jedinice napale su i uništile 33 muslimanska sela u bjelopoljskom srezu. Tom prilikom ubili su oko 400 naoružanih ljudi i oko 1.000 žena i djece.

U februaru 1943., sve radeći po Moljevićevom i Dražinom programu za stvaranje velike Srbije, Đurišićeve snage su napale muslimanska sela u pljevaljskom, čajničkom i fočanskom srezu i tom prilikom je ubijeno 1.200 odraslih muškaraca (od kojih je jedan dio bio naoružan) i 8.000 žena, djece i staraca. Đurišić je bez ustezanja izvijestio Dražu o tome kako je masakrirao civilno stanovništvo, taj dokument je sačuvan.

U julu 1944. četnici su u Bjelopavlićima otkrili skojevsku organizaciju. Izvršili su raciju i pohapsili veći broj omladinaca.

Odmah poslije velikog pokolja muslimanskog stanovništva, četnici Pavla Đurišića priključili su se Italijanima i Nijemcima u velikoj ofanzivi protiv partizana, koja je poznata kao Bitka na Neretvi.

U borbi protiv antifašista na Neretvi, četnici su pretrpjeli težak poraz, od kojeg se nisu oporavili.

U maju 1943., Nijemci su u Kolašinu uhapsili Đurišića, jer mu, očigledno, tada nisu vjerovali pa su ga internirali u jedan logor u Poljskoj. Iz tog logora Đurišić je s grupom zatvorenika navodno uspio da pobjegne te se dokopao Beograda. U Beogradu je uhapšen, ali je poslije 40 dana, na intervenciju Milana Nedića, pušten na slobodu.

Zatim se Đurišić poslije kapitulacije Italije stavio u službu Nijemaca na zajedničkom poslu – borbi protiv partizana.

Đurišić je u Beogradu opet boravio u maju 1944., a tom prilikom u Beogradu je i odlikovan.

Plašeći se odmazde partizana, u decembru 1944. četnici Pavla Đurišića, njih oko 7.000, kao i nekih 3.000 žena i djece, krenuli su u zbijeg prema istočnoj Bosni. Nekoliko dana prije nove 1945. godine, četnički zbijeg je stigao u Rudo, a iz Rudog je 10. januara krenuo prema Trebavi. U uslovima surove zime, gladi, iscrpljenosti i epidemije tifusa, dosta učesnika zbijega je umrlo.

Kad su stigli u Trebavu, Đurišić se sastao s Dražom Mihailovićem koji mu je poslije svega predložio da se svi vrate u Srbiju i Crnu Goru i tamo organizuju gerilski otpor novim vlastima. To je Đurišić odlučno odbio, organizirao je konferenciju svog oficirskog kadra i četničkih intelektualaca, na kojoj je odlučeno da se ide za Sloveniju.

Đurišić je, dakle, stupio u kontakt sa Sekulom Drljevićem te je imao namjeru da mu Drljević, koji je bio u dobrim odnosima s ustašama, obezbijedi preko teritorije NDH siguran prolazak do Slovenije. Na to je Drljević od Đurišića tražio da ga prizna za vrhovnog komandanta, a da Đurišićeva vojska bude proglašena za Crnogorsku narodnu vojsku. Đurišić je pristao i 22. marta 1945. sklopljen je sporazum po kojem je Sekula Drljević postao vrhovni komandant Đurišićeve vojske. Postupajući po jednoj od odredbi sporazuma, 2.700 ranjenika i tifusara iz četničkog zbijega odmah je prebačeno na lijevu obalu Save, gdje su smješteni i zbrinuti u Staroj Gradiški, a kasnije su i oni otišli u Sloveniju.

Čim je čuo za sporazum s Drljevićem, Draža Mihailović je odmah krenuo u propagandnu akciju protiv Đurišića i već 23. marta 1945. raspisao svim četničkim komandantima da je Đurišić izvršio izdaju, da će mu biti suđeno i da će saveznici saznati za njegovu izdaju. Čim je saznao za to, Đurišić je svojim jedinicama, koje su se odmarale u rejonu Bosanskog Broda, naredio pokret desnom obalom Save u pravcu Motajice i Lijevče polja. Kad je uvidio da je Đurišić krenuo s vojskom drugim pravcem u odnosu na dogovorenu rutu kretanja, Drljević je o tome obavijestio ustaško rukovodstvo, koje je poslalo svoje jedinice da spriječe daljnji prodor četnika i da ih napadnu.

Pokušavajući da se probiju prema Sloveniji, četnici su na Lijevče polju pretrpjeli veliki poraz. Potom su ih ustaški avioni zasipali lecima u kojima je Sekula Drljević tražio od njih da se predaju da ne bi “ludo izgubili glave.” Velika većina Đurišićevih četnika se predala 8. aprila, sprovedeni su u kasarnu u Staru Gradišku, oružje im nije oduzeto. Đurišić se tada nije predao, već desetak dana kasnije.

Pavla Đurišića i skoro kompletan njegov oficirski kadar i rukovodstvo, njih oko 150, ustaše su tada sprovele u Jasenovac, gdje su ih pobili.

(SB)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...