Sve trudnice, uključujući one kod kojih je potvrđena infekcija ili se sumnja na Covid-19, imaju pravo na visokokvalitetnu zdravstvenu zaštitu prije, za vrijeme i nakon porođaja. To uključuje antenatalnu zaštitu, postnatalnu zaštitu, zdravstvenu zaštitu novorođenčeta i zaštitu mentalnog zdravlja. Iako im se u normalnim uslovima, zbog osjetljivosti, daje prednost, posebno u zdravstvenim ustanovama, kod nas se trudnice testiraju na istim mjestima i po istom postupku kao i ostali građani.

"Znači, javlja se svom porodičnom ljekaru, koji na osnovu anamneze (kontakt sa pozitivnom osobom, pozitivni slučajevi u porodici ili okruženju, ostale epidemiološke situacije) ili na osnovu kliničke slike (temperatura, kašalj, kratak dah, otežano disanje, gubitak čula mirisa i okusa itd.) ili kombinacijom ovih faktora, a u dogovoru s nadležnim epidemiologom, odluči za svaki pojedinačno slučaj da li je potrebno testiranje ili samo izolacija ili oboje. Ako se utvrdi postojanje potrebe za testiranje, ono se vrši najčešće u Covid-ambulantama Doma zdravlja, shodno mjestu stanovanja", kazao je za Klix.ba direktor Zavoda za zaštitu žena i materinstva Kantona Sarajevo Enis Hasanović.

Kao i svim ostalim pacijentima koji su pozitivni na Covid-19, određuje im se izolacija i redovan kontakt sa porodičnim ljekarom, koji, na osnovu simptoma i eventualne kliničke slike koja se pogoršava, procjenjuje da li ima potrebe za dodatnom dijagnostikom i, eventualno, da li je potrebno uputiti trudnicu u bolnicu. Ukoliko se pacijentica mora primiti u bolnicu, prijem i lokacija ovise o mjestu stanovanja te dostupnosti posebno odvojenih prostorija. Tačno određen i odvojen prostor trudnicama je potrebno osigurati i ukoliko joj je potreban UZV pregled prije hospitalizacije.

"Ukoliko postoji ginekološka hitna potreba, neovisno o stadiju trudnoće, onda se nakon telefonske najave javlja u zdravstvenu ustanovu. Prijem i porod takvih pacijentica se obavljaju i u porodilištu OBS "Dr. Abdulah Nakaš" i u porodilištu Jezero, ovisno o stanju pacijentice, eventualnim simptomima i upali pluća (kada ide obavezno u UKCS), te i želji pacijentice oko mjesta poroda, ukoliko to stanje pacijentice dozvoljava. Sva teža stanja, koja zahtijevaju smještaj u izolatorij Podhrastovi, te tretman infektologa i tercijarni nivo zdravstvene zaštite odlaze u UKCS, a lakši slučajevi bez izražene kliničke slike ili s lakom kliničkom slikom mogu se pregledati, tretirati i poroditi i u Općoj bolnici", navodi doktor Hasanović.

A ukoliko završe na Podhrastovima, opet bivaju tretirane kao ostali. Uprkos tome što je trudnoća sama po sebi osjetljivo stanje, nemaju posebno odjeljenje nego borave s drugim zaraženim pacijentima.

"Izolatorij pripada UKCS-u. Ono što znamo je da se tamo smještaju teški i izuzetno teški slučajevi i tretiraju se po svim svjetskim protokolima i trenutnom medicinom zasnovanom na dokazima, šta je najbolji tretman za te osobe. Također, znamo da se odluka za stavljanje neke osobe na respirator donosi u jako teškim i kritičnim situacijama, kada je život osobe u pitanju i u skladu sa protokolima", kaže naš sagovornik.

Na pitanje kada je potrebno obaviti porođaj ukoliko je trudnica zaražena i šta su indikacije za to, direktor Zavoda za zaštitu žena i materinstva navodi da to ovisi o brojnim faktorima.

"To zavidi od toga koja je sedmica trudnoće, da li je beba dovoljno zrela za vanmaterični život, do toga da li trudnica ima simptome i kakve. Na sreću, najveći procent Covid-pozitivnih trudnica nema nikakve ili ima veoma blage simptome Ii tada se odluka o vremenu i načinu poroda donosi u skladu s akušerskim nalazom, stanjem trudnoće te u skladu sa protokolima koji vrijede i za sve ostale trudnice. Nažalost, kod pozitivnih trudnica koje imaju težu ili jako tešku kliničku sliku, gdje može biti ugrožen i život trudnice, kao i preživljavanje ploda, konzilij ljekara donosi odluke za svaki pojedinačni slučaj uzimajući u obzir sve navedene faktore, prije svega život i zdravlje majke i djeteta", zaključuje Hasanović.

Nažalost, u slučaju Belme Šoljanin bilo je ovo drugo. Obostrana upala pluća i teško zdravstveno stanje rezultirali su carskim rezom i priključenjem na respirator. Život bebe je, srećom, spašen, ali Belmin nije.

Put i tretman trudnica u vrijeme pandemije koronavirusa morao bi, bez sumnje, biti drugačiji, bolji. Prije svega, trebali bi im biti omogućeni prednost prilikom testiranja, pregleda, ali i hospitalizacije. Nažalost, nerijetko smo svjedoci da trudnice u domovima zdravlja i bolnicama satima i u gužvi čekaju na red kako bi bile pregledane, izlažući se tako zarazi i teškom oboljenju.