Svečano je jučer prvi dan školske nastave za prvačiće protekao u svim osnovnim školama u Bosni i Hercegovini, a izuzetak nije bila ni Osnovna škola "Dositej Obradović" u banjalučkom naselju Mejdan, u kojem živi značajan broj povratnika, naviše predratnih stanovnika Bošnjaka.

Mališanima je tokom svečanosti predstavnik lokalnih vlasti uručio prigodne poklone, maske, za koje je kazao da su "dar od predsjednika". Potom je ljubopitljivi činovnik neukusno otišao dalje i upitao prvačiće da li znaju "kako se zove naš predsjednik".

"Znam ja", javio se jedan veseli prvačić, pa k*o iz topa odgovorio: "Naš predsjednik se zove Alija Izetbegović", nakon čega je uslijedio gromoglasan smijeh brojnih roditelja, koji su se okupili da uveličaju i proslave prvi školski dan svoje djece.

Inače, Osnovna škola "Dositej Obradović" primjer je skladnog funkcioniranja školskog i obrazovnog procesa u nacionalno mješovitoj zajednici, na šta bi ponosan bio i veliki prosvjetitelj po kojem je dobila ime. U školi su ravnopravni svi jezici koji se govore u Bosni i Hercegovini, srpski, hrvatski, bosanski, pa i jezici "ostalih".

Potvrđuje to i primjer jedne albanske porodice, koja je prije rata držala najpoznatiju slastičarnu u Banjoj Luci, koja se vratila u ovaj grad i upisala svog najmlađeg člana u prvi razred škole u naselju Mejdan. Dječak je, pored albanskog, govorio samo engleski jezik, što su odgovoni u školi uvažili i omogućili mu da se koristi i sporazumijeva na engleskom sve dok nije naučio jedan od "naših jezika".

Mali primjer koji pokazuje da ne treba mnogo da bi se društveni ambijent, pogotovo školsko-obrazovni segment kao jedan od njegovih najvažnijih i na manipulacije najosjetljivijih segmenata, koji je žrtva nacionalističke pollitike i logike podjela, mogao popraviti uz malo dobre volje svih uključenih i zainteresiranih, direktora, učitelja, roditelja...

("SB")