Akademik Rusmir Mahmutćehajić, prvi potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine, preminuo je sinoć u Sarajevu u 78. godini.

Ovu informaciju je podijelio federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar, koji je napomenuo da o Mahmutćehajićevom odnosu prema Bosni i Hercegovini najviše govori činjenica da nikada nije dozvoljavao da se ime njegove domovine piše skraćenicama.

"Jer Bosna i Hercegovina se mora nazivati svojim punim imenom, kao najmilije što imamo, kao majka", rekao je Dizdar.

Dodao je da je njegov odnos prema Stocu bio poseban, ljubav prema rodnoj grudi dostojna divljenja i izučavanja.

"Uz sve drugo, bio je čovjek koji je organizovao i rukovodio obnovom svih srušenih stolačkih džamija i čitavog niza drugih stolačkih vakufskih objekata i nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Iako je bio osoba i intelektualac svjetskog formata, uvijek se vraćao svome Stocu i bio ključna osoba obnove svih značajnih sadržaja vjerskog i kulturnog života ovog grada", rekao je Dizdar.

Ostao je uz Stolac i Stočane cijeli svoj život, posvećujući svom rodnom mjestu stotine ispisanih stranica, javnih događaja i cijelu svoju energiju.

Osim što je bio potpredsjednik prve Vlade Republike BiH, Mahmutćehajić je bio i ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Republike Bosne i Hercegovine.

Biografija

Mahmutćehajić je rođen 29. juna 1948. u Stocu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1973. na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a 1975. magistrirao i 1980. doktorirao na Univerzitetu u Zagrebu. Specijalizaciju je obavio 1982. u Međunarodnom centru za teoretsku fiziku u Trstu, Italija, a postdoktorske studije 1988. na Katoličkom univerzitetu u Leuvenu, Belgija.

Radio je kao istraživač i direktor u Institutu zaštite na radu univerziteta u Sarajevu te kao direktor Instituta za ergonomiju istog univerziteta; od 1985. do 1991. radio je kao profesor i dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Osijeku, Hrvatska.

Od 1991. do 1992. bio je potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine, a od 1992. do 1994. ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Bosne i Hercegovine, kada je podnio ostavku. Bio je i član savjeta univerziteta u Sarajevu i Osijeku te predsjednik Komisije za društvene djelatnosti Vlade Bosne i Hercegovine.

Od 1992. predsjednik je bosanskohercegovačkog komiteta CIGRE, od 1996. predsjednik izdavačkog savjeta časopisa "Dijalog", urednik časopisa "Bosanskohercegovačka elektrotehnika", i "Blagaja". 1997. izabran je za prvog predsjednika Međunarodnog foruma Bosna. Od 2023. je član Evropske akademije nauka i umjetnosti.[3]

U užem naučnom području objavio je preko stotinu stručnih i naučnih radova, od kojih osam knjiga. Objavio je i sedamnaest knjiga autorske proze, političkih i filozofskih eseja te prijevoda na bosanski jezik.