Piše: SENAD AVDIĆ

Bosanskohercegovačko pravosuđe je neprofesionalno, korumpirano, nesposobno, politički kontaminirano, klijentelistički premreženo, što ostavlja tragične posljedice na cjelokupno društvo, ekonomiju, ekonomske i socijalne prilike i živote građana. Nije ovo isječak iz nekog novog ekspertskog izvještaja niti je potrebno da nam o tome visokoparno govore i objašnjavaju Evropska komisija, Manfred Priebe, niti Joanne Korner: jezivo stanje u pravosuđu svakodnevno se bolno, pa i tragično, obija o glavu njegovih građana, ugrožava im živote i socijalnu perspektivu, jača apatiju i rezignaciju, a ubija nadu i vjeru u budućnost.

U takvu mračnu, obeshrabrujuću sliku uvjeravamo se iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, i tako dvije i pol decenije, bez jasne vizije i izgleda da se stvar promijeni, ili barem popravi da ne djeluje zastrašujuće to mračno lice ništavila koje nas je zarobilo. Ne radi se ovdje o lamentiranju nad odsustvom vladavine prava, nego je drama u tom što je na sceni pravo na vladavinu koju su sebi priskrbili najgori među nama. 

NASER & NASER

Pogledajmo, recimo, kakvu je sliku i poruku o stanju pravosuđa, dakle stuba bez kojeg je država osuđena na urušavanja, a građani na očaj do istrebljenja, ponudio samo jedan dan, onaj subotnji, prije tri dana, kojeg su obilježila dva događaja čiji akteri imaju isto ime - Naser, a različita prezimena, prvi je Keljmendi, drugi Palislamović. I jedan i drugi su stari znanci pravosuđa, crni biseri još crnjih hronika, simboli dviju podjednako razornih pošasti koje potkopavaju temelje BiH svih ovih godina: organiziranog kriminala, s jedne, i ništa manje organiziranog terorizma!

Naser Keljmendi, biznismen iz Peći, kako su izvijestili mediji, doputovao je u Sarajevo. Dugogodišnji stanovnik glavnog grada BiH (prije i nakon rata) odslužio je zatvorsku kaznu zbog trgovine drogom, koja mu je izrečena na Kosovu, i sada je slobodan čovjek koji se može kretati bezbrižno, manje-više gdje god mu prahne. Ne može, istina, posjećivati Sjedinjene Američke Države koje su ga prije nekoliko godina, zajedno s kompletnom familijom, stavile na svoju "crnu listu" planetarno kriminalom obilježenih osoba. Keljmendi, kako je napisano u obrazloženju, "vodi jednu od najjačih albanskih kriminalnih porodica na Balkanu, sa mrežom suradnika širom Evrope".

Na dugotrajnom suđenju Keljmendiju pred Specijalnim sudom u Prištini za ubistvo Ramiza Delalića Ćele kao svjedoci, uglavnom optužbe, prodefilovala je galerija čudnih, a poznatih likova iz sarajevskog kriminalnog, medijskog, pravosudnog miljea, uključujući i lidera jedne od vladajućih stranaka Fahrudina Radončića. "Kum" iz Peći, oko kojeg se pletu legende i predstavlja ga se kao kosovskog Pabla Eskobara, ili El Chapa, oslobođen je od te optužbe i, za razliku od svojih latinoameričkih "kolega", živ je, zdrav i slobodan k'o 'tica.

Suđenje u Prištini za ubistvo Ramiza Delalića i svjedočenja njegovih sarajevskih znanaca, poslovnih i drugih partnera rastvorili su nevjerovatno široku mrežu Keljmendijevih poslovnih i socijalnih konekcija, prostrana područja utjecaja u politici, biznisu, pravosuđu, vjerskim strukturama, lokalnoj zajednici. Sva su ona aktivirana i stavljena u puni pogon nakon što je pravomoćno odbačena Keljmendijeva umiješanost u likvidaciju Delalića, a taj slučaj preuzelo Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine. U Tužiteljstvu BiH taj predmet preuzima maligni tužitelj Oleg Čavka, isti onaj koji je bezuspješnu (i u pogrešnom smjeru) vodio istragu o tom zločinu s razine Kantonalnog tužiteljstva neposredno nakon počinjenja zločina u ljeto 2007. Svako ko je jednom prošao pored zgrade Tužiteljstva BiH, Čavkino ponovno aktiviranje i upućivanje na isti slučaj razumio je kao jasnu poruku: "Piši propalo." Bilo je jasno da će istraga i dalje biti "u toku" kao i prethodnih 12 godina. Federalna uprava policije odbila je surađivati s Čavkom, jer su imali ozbiljne indicije (i dokaze) da je on prije bijega Nasera Keljmendija iz BiH (2012) imao s njim česte, prijateljske, neprimjerene kontakte. "Slobodna Bosna" objavila je prije dvije godine dio tih dokaza koje je prikupila Obavještajno-sigurnosna agencija BiH (OSA) u vrijeme kada je njom rukovodio direktor Almir Džuvo. Glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH Gordana Tadić pokreće istragu protiv direktora Uprave policije Federacije Dragana Lukača zbog nekooperativnosti u istrazi. Lukač odgovara da ni po koju cijenu neće ustupiti nijedan dokument Olegu Čavki.

Tužitelj Čavka, pak, tuži ovog novinara zbog klevete i objavljivanja dokumenata s oznakom "službene tajne" i ne trepnuvši kaže da on lično vjeruje "da je Ramiza Delalića Ćelu likvidirao Naser Keljmendi". Nekako u isto vrijeme Čavka obustavlja slučaj ubistva Ramiza Delalića. Razlog je taj što je istragom bio obuhvaćen i Fahrudin Radončić, kojeg je tužiteljstvo u Prištini tretiralo kao člana zločinačke organizacije (zajedno s Naserom Keljmendijem, Naserom Orićem, Senadom Šahinpašićem, Ekremom Lekićem), koja je organizirala Delalićevu likvidaciju. A Radončiću je kao kandidatu za ministar sigurnosti BiH potreban "papir" da se protiv njega ne vodi istraga. ( Može li ovo čovjek pri čistoj svijesti i savjesti pojmiti da je u bilo kojoj državi moguće, pa i Pablovoj Kolumbiji i El Chapovom Meksiku, da se bivšeg i budućeg ministra sigurnosti istražuje zbog ubistva, i može li se povjerovati da onaj koji ga je predložio Bakir Izetbegović misli dobro ovoj zemlji!?) Tužitelj Oleg Čavka, Radončićeva i "Avazova" "ličnost godine", velikodušno obustavlja istragu kako ne bi usporavao izbor ministra sigurnosti. Time je amnestirana cijela družina koja je, navodno, organizirala likvidaciju Ramiza Delalića, uključujući od sandžačkog "El Schepa" do kosovskog "El Chapa", što je ovaj posljednji iskoristio da prvom prilikom kada se steknu uvjeti posjeti Bosnu i Hercegovinu. Čavka je svojevremeno bio zadužen i da istraži na koji je volšeban način Keljmendi stekao državljanstvo BiH, ali je, bezbeli, i ta istraga negdje zaturena.

Dan nakon velikog comebacka "babuke" Nasera Keljmendija,  portal "Istraga" objavljuje novi "špil" obavještajnih dokaza o suradnji tužitelja Čavke s "dirigentom" "hora pećkih dječaka" Keljmendijem. U presretnutim razgovorima državni tužitelj preko svog jarana, ličnog oficira za vezu, vlasnika birtije u kojoj su se dogovarali mračni, zlikovački  poslovi, zakazuje "spoj" s Keljmendijem u prostorijama Tužiteljstva BiH. Tužitelja Čavku njegov "prijatelj" Keljmendi, kako se međusobno familijariziraju u komunikaciji, poštuje i odaziva se na njegove pozive: Čavka okom, Keljmendi skokom, sve dok nije, nakon dojave da mu se sprema hapšenje, Keljmendi skoknuo do rodnog Kosova. Ko li mu je dojavio da mu se sprema hapšenje, da mi je samo znati!

ISLAMSKI PIROMAN - PALISLAMOVIĆ

Naser Palislamović, vehabijsko-nasilnički demon, osoba je zbog koje na mjestima na kojima se pojavljuje, obavezno treba oglašavati znak za opću opasnost i alarmirati najviši stupanj sigurnosne zaštite građana i objekata! Ne postoji u lepezi krivičnih djela, od najblažih do najtežih, niti jedno u kojem se u posljednjih dvadesetak godina nije okušao Palislamović. Osuđivan je za, uvjetno kazano, djela srednje težine, ako se nasilje nad najbližim srodnicima, ženom, djecom, roditeljima, uopće može podvesti pod tu kvalifikaciju. Osuđivan je na kraće zatvorske kazne zbog krađe, nanošena tjelesnih povreda, posjedovanja ogromnog arsenala oružja i municije (13,4 kilograma eksploziva!). Suđen je i oslobođen za stravični teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu u ljeto 2010. u kojoj je ubijen jedan policajac (Tarik Ljubunčić), a nekoliko njih je ranjeno, dok je policijska zgrada gotovo uništena. Nakon hapšenja glavnog egzekutora Harisa Čauševića Oksa (za kojeg je Bakir Izetbegović pokroviteljski kazao da nije terorista nego "otkačeni muzičar"), Palislamović, za kojeg se vjerovalo da je sudjelovao u atentatu, krio se i bježao pred policijom danima, da bi, na kraju, bio uhapšen u Sarajevu. Čaušević je osuđen na 35 godina robije, Adnan Haračić, koji je priznao sudjelovanje u terorističkom zločinu, osuđen je na 14, dok je Naser Palislamović oslobođen zbog nedostatka dokaza o njegovoj umiješanosti.

TREBA LI VOZAČKA DOZVOLA NA ALLAHOVOM PUTU?

Palislamović je u subotu uvečer bestijariju svojih zlodjela dodao i ubistvo pješaka u sarajevskom prigradskom naselju Blažuju.  Nakon što je usmrtio nesretnika, utekao je sa mjesta zločina ne obazirući se na upozorenja i naređenja policije. Drugih detalja za sada nema pa se ne zna jesu li mu bile uredne i validne saobraćajne isprave. Prije dva mjeseca, Palislamović je uhapšen u Istočnom Sarajevu. Zajedno sa suvozačem je opužen zbog "krivičnog djela falsificiranja isprave". Od njih je oduzet automobil Opel Vectra, na kojem su se nalazile različite registarske oznake.

Kako se Palislamović nepuna dva mjeseca kasnije ponovo našao za volanom automobila, kakve je isprave koristio, šta se dešavalo nakon pritvaranja u Lukavici, nije poznato. Ono što je poznato, odnosno što bi moralo biti poznato sigurnosnim i pravosudnim institucija, je da je riječ o osobi koja predstavlja permanentnu prijetnju po sigurnost i život građana te da, kao takav, treba ultimativno poseban nadzor i "roditeljsku pažnju". Takva osoba, koja je javno i otvoreno na suđenjima izražavala prezir prema zakonima ove zemlje (i generalno gađenje prema ovozemaljskim zakonima), bilo da je riječ o pravilima za vožnju automobila ili o obziru prema tuđim životima i imovini, ne može doći u priliku da bude učesnik u saobraćaju, treba ga permanentno kontrolirati i pravovremeno osujetiti. Nažalost, to se nije uradilo, izostala je prevencija, koja je obavezna za takve, pasionirane povratnike u kriminalu i bezdušnike prema tuđim životima i sigurnosti, i jedan život je ugašen pod točkovima  Palislamovićevog vozila.

Da vehabijska zajednica u svojoj ideološkoj doktrini baštini i njeguje otpor prema ovozemaljskim zakonima, propisima i normama, odnosno da, ukoliko se nalaze na Allahovom putu, ne moraju imati putne isprave i dozvole, vlastitim primjerom, koji je završio (po njega) tragično, godinama je dokazivao kontroverzni šejh Jusuf Barčić, duhovni guru i najveći autoritet među svojim mladim sljedbenicima širom BiH, svojevrsni James Deen selefisičke supkulture. Harizmatični teolog briljantne obrazovne karijere u arapskim zemljama, poginuo je prije 13 godina nakon što se automobilom zabio u stub u tuzlanskom naselju Kreka. Mjesecima prije tog tragičnog događaja, šejh Barčić je uveseljavao svoje pristalice pričajući im zgode i pošalice iz svojih susreta sa policijom koja ga je zaustavljala i kontrolirala zbog prebrze vožnje. Instalirana je čak i internet-stranca "Kako se šalio šejh Jusuf Barčić", koja obiluje dohovitim zgodama i dosjetkama u kojima šejh Barčić, poput Nasredin hodže, uvijek namagarči policajce koji ga pokušavaju kontrolirati. "Jednom smo se vozili, a spala nam saobraćajna tablica", piše u jednoj od tih veselih zgoda u kojima policija permanentno ostane glupa, namagarčena i postiđena nakon službenog razgovora sa šejhom-samoubicom Barčićem. "Zaustavlja nas policija i pita gdje nam je tablica? A Jusuf odgovara: "Meni ona ne treba, a vama ako treba, tražite je na cesti i donesite mi je, ja sam je vama platio."

Ne znamo šta je Naser Palislamović kazao policiji nakon što ga je uspjela prisiliti da zaustavi automobil kojim je prethodno ubio čovjeka. Vjerovatno se on uvjerio kako su bili u pravu njegova braća, Jusuf Barčić, a pogotovo Voks Čaušević, kada su u policiji prepoznali najvećeg neprijatelja i odlučili ga svirepo kazniti monstruoznim napadom na stanicu u Bugojnu.