Smrt mitropolita Amfilohija Radovića jedan je od onih događaja koji od komentatora i analitičara, pa ni od običnog puka, ne iziskuje poslovičnu "političku korektnost", čak ni elementatnu ljudsku sućut po načelu "o mrtvima sve najbolje". Amfilohije Radović, ili kako su ga njegovi poltički i ini neprijatelji i protivnici zvali "Risto Sotona", neizostavan je, gotovo amblematski simbol jedne politike, snažno prožete i oslonjene na crkvene autoritete, koja je 90-ih godina prošlog stoljeća neštedimice sijala smrt, pustoš, ništavilo. Politike velikosrpskog agresivnog nacionalizma,  etničkog čišćenja, koncentracionih logora, genocida, progona. U katalogu "the best of"  zločinaca, civilnih vojnih, policijskih  i duhovnih lidera Amfilohiju Radoviću pripada visoko, mjesto, on u tom počasno-nečasnom društvu stoji rame uz rame sa Slobodanom Miloševićem, Ratkom Mladićem, Radovanom Karadžićem, Željkom Ražnatovićem Arkanom, "Škorpionima", "Crvenim berekama"... Izborio je taj status vladika Amfilohije neumornim ratnim i poratnim širenjem mržnje prema drugima, ne samo nesrbima, Hrvatima, Bošnjacima, Albancima, Crnogorcima...nego i "srpskim izdajnicima" poput Zorana Đinđića, nad čijim je otvorenim grobom održao neviđen i u novijoj povijesti pravoslavlja nečuven vampirsko-sadistički performans!

I dok mediji i vaskolika javnost u regionu uz vijest o smrti Amfilohija Radovića nisu propustili da podsjete na njegoveu mračnu ulogu u procesu raspada Jugoslavije, "Dnevni Avaz" i njegov vlasnik Fahrudin Radončić, ispratili su "Ristu Sotonu" sa užarenim pijetetom i poniznom skrušenošću. "Njegovo tijelo spremno je za prenošenje u Hram Hristovog vaskrsenja u crnogorskoj prijestonici", piše "Avaz". Potom, ne mogavši zadržati profesionalnu distancu i neophodnu objektivnost, Radončićev bilten zadivljen Božijim poslanjem blagopočivšeg Radovića nariče : "U svojoj odori sa mitrom iznad glave (mitrom mirićem?), spokojem na licu, veliki miropolit (mitro-polit, pa zapalit?) odlazi u carstvo nebesko".

Otkud ovaj iskreni, neodglumljeni plačljivi "posljednji selam" Amfilohiju od "Fahre i raje iz "Avaza", koji je doduše, ubrzo, vjerovano nakon netolerantnih reakcija objekivne čitateljske publike, povučen i ublažen. Nema kod Radončića nikakvih tajni, niti kod njega ima iracionalnih, ishitrenih poteza koji se ne mogu objasniti poslovno-konjukturnom, uzročno-posljedičnom vezom. Vlast u Crnoj Gori uskoro preuzimaju sljedbenici i odabranici Amfilohija Radovića. Imovina koju je Radončić u toj zemlji stekao u vrijeme nekontrolirane vlasti svog prijatelja Mila Đukanovića ogromna je i mjeri se desetinama miliona eura. Nova vlast iznjedrena u Amfilohijevim litijama i dešavanjima naroda najavljuje reviziju svih krupnih poslova, provjeru poslovanja tajkuna i mešetara koji su uživali milost režima Mila Đukanovića. Radončić je sa puno prava i razloga prepoznao sebe među tom poslovno-tajkunskom elitom čiju istragu najavljuje buduća vlast. A, budući da je nadaleko i navisoko poznata njegova sposobnost preživljavanja i prilagođavanja svakoj vlasti, priklanjanje svakom carstvu, pa i ovom Amfilohijevom nebesko-zemaljskom, nimalo ne čudi što je požurio da brže-bolje, navrat-nanos duhovnog oca i pokrovitelja nove crnogorske vlastele isprati biranim riječima i toplim ljudskim patosom...

("SB")