Milorad Dodik je još jednom, po ko zna koji put, jasno pokazao da niti je pročitao niti razumije Dejtonski morovni sporazum i njegove prateće anekse. Govoreći za Čovićevu televiziju iz Mostara RTV HB, Dodik je izvalio nevjerovatnu glupost i debelu laž: kazao je kako je Ured visokog predstavnika u BiH uspostavaljen Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji su potpisali tadašnji predstavnici BiH, dva entiteta, kao i predstavnici Srbije i Hrvatske.

Aneks 10 Dejtonskog sporazuma Dodik tumači na potpuno kriv način: smatra da je tim aneksom Bosna i Hercegovina, sa svoja dva entiteta, postala poslodavac OHR-u te da mu po tom osnovu može i otkazati angažman. Upravo je to “pravni osnov” Dodikovog uzaludnog pokušaja da u tijesnoj koordinaciji sa svojim mostarskim saveznikom Draganom Čovićem što prije izbaci iz BiH Valentina Inzka i zatvori OHR.

Dodik, očito, ne zna temeljnu postavku Dejtonskog mirovnog sporazuma, čiju realizaciju garantiraju najmoćnije države svijeta, predvođene SAD-om. Upravo je međunarodna zajednica instalirala OHR kao instrument vlasti u BiH. Poslodavac OHR-a nije BiH sa svoja dva entiteta nego Vijeće za implementaciju mira. Članice Vijeća plaćaju i nadziru rad OHR-a, postavljaju i rezrješuju osoblje OHR-a, uključujući i njihovog čelnika. O svom radu OHR podnosi izvještaj Vijeću za implementaciju mira, a svakih šest mjeseci i Vijeću sigurnosti UN-a.

Na Dodikovu žalost, rad OHR-a potpuno je neovisan o lokalnim organima vlasti, jer je visoki predstavnik u ime međunarodne zajednice zadužen da nadgleda provedbu civilnih aspekata Mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini.

Mandat visokog predstavnika nije uspostavljen Aneksom 10, kako to tvrdi hronično neobaviješeni Dodik, nego su tim aneksom precizirani pozicija OHR-a i njegove ingerencije u BiH. Ured visokog predstavnika se ovim aneksom proglašava konačnim autoritetom za tumačenje sporazuma o implementaciji civilnog dijela mirovnog ugovora. Potpisnici ovog aneksa, među kojima je i Republika Srpska, nisu stekli nikakvo pravo nego su prihvatili obavezu da izvršavaju odluke OHR-a.  

Kao što je poznato, visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu predlaže Upravni odbor PIC-a, a imenovanje potvrđuje Vijeće sigurnosti UN-a, koje je odobrilo i Dejtonski mirovni sporazum, kao što je odobrilo i raspoređivanje međunarodnih vojnih snaga u BiH.

Međunarodna zajednica se obavezala garantirati primjenu Dejtonskog sporazuma, dok se, s druge strane, BiH sa svoja dva entiteta obavezala provoditi odluke koje usvoji OHR. Šta više, i dvije susjedne države Srbija i Hrvatska također su se obavezale poštivati autoritet OHR-a i njegovog čelnika.

Ured visokog predstavnika je izvršni organ vlasti međunarodne zajednice, a BiH je sa svoja dva entiteta na to pristala upravo Aneksom 10, kojim je OHR definiran kao konačni autoritet za tumačenje civilnog aspekta Dejtonskog sporazuma.

Identičan status u BiH imaju vojne mirovne snage, kao i supervizor za Brčko, čije su odluke, također, konačne i obavezujuće, sviđalo se to Dodiku ili ne.