Šta su 74 godine? Puno ili malo? U životu koji je, do jučer, vodio Mirza Jamaković, policajac do 2003? Čovjek za kojeg su "BH Dani", kad je odlučio da se penzioniše, zapisali da ima zavidan niz priznanja i jednu presudu: “Ekspert koji je sigurnom učinio sarajevsku Olimpijadu, spasio Ivana Pavla II, ali i Billa Clintona, IPTF-u i Francuskoj legiji stranaca dokazao njihove greške, osuđen je na dvije godine zatvora zbog zloupotrebe položaja.” Bio je jedan od sedmorice osuđenih u slučaju šverca oružja albanskim pobunjenicima u Makedoniji.

Zelene beretke i Titova slika

Jamaković je bio ekspert za kontradiverzionu zaštitu, agresiju na BiH dočekao je kao šef odsjeka KDZ-a u tadašnjem Republičkom MUP-u. Ranjen je na početku rata - isprobavali su on i njegovi saradnici granate koje su pravili branioci u netom napuštenoj Kasarni "Maršal Tito", današnjem univerzitetskom Kampusu. Ostao je bez desne ruke, nogu su mu spasili ljekari.
I nije napuštao Sarajevo. Da jeste, možda bi izbjegao gnusne laži, poput one Biljane Plavšić da je on podmetnuo eksploziv od kojeg su stradali ljudi u redu za hljeb 1992. ili one (bez autora) da stoji iza eksplozije na Markalama.

Da jeste, možda granata 1995. ne bi u jednom sarajevskom dvorištu gdje su se igrali, ubila njegovog jedanaestogodišnjeg sina, a ranila kćerku. Njegov šura, bh. diplomata i kolumnista "Oslobođenja" Hajrudin Somun podsjeća na to da je Jamaković rođen 1944. u partizanskoj porodici u Banjoj Luci, da je diplomirao na sarajevskom Primatu. Hemiju, podsjetit ćemo se iz "BH Dana". Tu piše i da je na Institutu bezbjednosti u Beogradu specijalizirao kontradiverzionu zaštitu, u policiji u Sarajevu radio od 1981, a od 1991. u MUP-u bio na čelu tima “koji gotovo svakodnevno rizikuje svoj život da bi spašavao tuđe”.

Pa: “Zlatna policijska značka MUP-a RBiH iz 1993, pištolj s posvetom ministra Bakira Alispahića iste godine, pet godina kasnije Mehmed Žilić, također ministar policije, ponovno mu je uručio pištolj s posvetom, ima i jedan koji je dobio od kantonalnog ministra unutarnjih poslova Goražda Esada Čengića (bilo je to 1999), 2000. je zaslužio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva”, pišu "BH Dani".

Somun, opet, podsjeća na to da je sve vrijeme tokom agresije na BiH, iako je tijesno sarađivao sa Zelenim beretkama, u njegovoj kancelariji u MUP-u stajala Titova slika. “Zamjerali su mu”, kaže Somun. Ali, nisu mu zamjerali kad je, recimo, trenirao mlade ronioce u Neumu. Bio je strastan ronilac. I ne samo ronilac: “Kao član Akademskog astronautičkog i raketnog kluba pokrenuo je izgradnju astronomske opservatorije na Trebeviću (kasnije je u Rimu elaborirao hibridne raketne motore), a u međuvremenu bukvalno stvarao Sprind.”

23 protutenkovske mine

U policijskoj karijeri puno je toga uradio. I napravio, recimo, ručne bombe “sarajka” i “ženeva”. Ali, svijet će ga pamtiti kao policajca čiji je tim pronašao 23 protutenkovske mine postavljene pod jedan most preko kojeg je morao proći papa Ivan Pavle II tokom svoje posjete Sarajevu. Već i to vodi odgovoru na pitanje jesu li 74 godine puno i malo.