Konačno ovog četvrtka, iz laboratorija Međunarodne komisije za nestale osobe u Haagu, stigla je vijest kako je DNK analizom utvrđeno da ljetos ekshumirani ostaci na lokalitetu Rostova pripadaju četvorici nestalih iz te skupine. Riječ je o Zoranu Galiću, Draganu Miličeviću, Anti Markulju i Franji Jezidžiću. Uz Galića je pronađena i njegova knjižica Međunarodnog Crvenog križa.

Vijest je službeno potvrđena i iz Instituta za nestale osobe BiH, a onda proslijeđena Udruzi poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna, koja je obavijestila porodice, piše "Slobodna Dalmacija".

Telefon je tako u četvrtak zazvonio i u trogirskom stanu Jezidžićevih. Javila se supruga Mara i kada je čula vijest o svome Franji, koji je u to doba bio i dopisnik "Slobodne Dalmacije" iz Bugojna, preplavile su je emocije. Potekle su suze, a čim je došla sebi, nazvala je sina Andreja, s kojim živi pod istim krovom u Trogiru, kao i drugog sina Bernarda, koji je u Norveškoj.

Zavjet šutnje

– Pao nam je jedan veliki kamen sa srca. To je bilo mučno i teško traganje, a, evo, dragi Bog nam je uslišio molbe da ga napokon nađemo i da s mirom njegove kosti počivaju, a da mi, njegova obitelj, nađemo svoj mir. Roditelji to nisu doživjeli. Teško je... – zvučala je potreseno gospođa Jezidžić.

Godinama se pretpostavljalo da su neki iz grupe 19 hrvatskih logoraša skončali na Rostovu. To je ispričao jedan od uhapšenih koji je nekom srećom uspio iskočiti iz kamiona dok su ga vozili prema tom lokalitetu. Dao je i sudski iskaz, sve posvjedočio.

– Tamo je u to vrijeme bila stacionirana jedna skupina mudžahedina. Vjerojatno je za moga Franju i sve njih kraj bio vrlo težak – veli Mara Jezidžić.

Kucale su porodice na sva moguća vrata, a istragu vodili i privatnim kanalima. Mnogo nisu uspjeli, jer je među Bošnjacima u Bugojnu i njihovim političarima vladao zavjet šutnje, pa čak je i poricano što se dogodilo. Pokušavali su i kod međunarodnih organizacija, ali nije bilo velike sreće.